Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
Mali broj država/naroda može za sebe reći da čine zasebnu civilizaciju. Japan je po meni zasigurno jedna od takvih država.
Nekoliko činjenica u koje sam se uvjerio da su istinite, a koje sam nekad čitao.
1) U Tokiju nema kanti za smeće na ulici. Svako nosi svoje smeće. Sve je čisto, veoma rijetko ćete vidjeti smeće na ulici. Opušci na ulici su endemska vrsta – svi znaju da postoje, ali samo su rijetki imali privilegiju da ih vide. Nevjerovatna javna čistoća. Možda ne bi bilo loše da neko od ovih koji brinu o javnoj čistoći u Sarajevu malo posjete Tokio pa da nauče kako se posao radi. Kante za smeće sam vidio samo u parkovima, na mjestima gdje se turisti okupljaju i u prodavnicama. Naravno, imate i u hotelskim sobama.
2) Hijerarhija kod Japanaca je sve. Zna se ko kosi, a ko vodu nosi. Kada glavni kaže svoje, ostali znaju šta im je činiti. Tri profesora emeritusa sa Tokijskog univerziteta su bili zaduženi za vođenje međunarodnog odbora na olimpijadi, ali samo je jedan bio glavni, i to se moglo jasno primijetiti.
3) Biti na vrijeme je imperativ. Nema kašnjenja. Zna se od kada i do kada se jede u hotelu ili kada se polazi na izlet. Pet minuta prije zatvaranja hotelskog restorana dolazi konobar da te upozori da se zatvara za pet minuta, i valja ti ići.
4) Nema ti pušiti gdje ti hoćeš. Ako hoćeš da pušiš, postoje ograđeni prostori za to, pa čak i na ulicama. Da pušiš dok ideš ulicom, eh, to nisam vidio. Na ulicama postoje ograđeni prostori sa pepeljarama i tu upadneš i ispušiš. Dok si tamo, nema priče. Odradi svoje bez da smetaš drugome.
5) Japanci vole mobitele. Ne mogu bez njih. Gori su od nas po tom pitanju. I naravno, kod većine su IPhone mobiteli (barem sam tako primijetio).
6) Zahvalnost i ljubaznost je na nevjerovatno visokom nivou. Zahvaljuje vam se svako, ama baš svako, pa čak i kada izlazite iz autobusa dobijete od vozača zahvalnicu.
7) Čak i japanske bube su drugačije od naših. Postoji nekakva buba koja se zove cicada. To stvorenje upravo ima sezonu parenja. I kada počne da proizvodi zvukove, odmah poželite našeg bosanskog cvrčka i njegovu pjesmu. Užasno visoke tonove proizvodi. Cvrčak je mila majka za uši.
8 ) Japanci svaki kvadratni metar iskorištavaju. Vole zelenilo. Nema veze što je centar grada, što su okolo neboderi, u prostoru između će posaditi drveće, ukrasno drveće u tolikoj mjeri da se pitate da li ste u gradu ili možda u nekoj šumici.
9) Saobraćajna kultura – ovo nisam vidio nigdje. Nijedanput nisam čuo sirenu – pitao sam se da li japanska auta uopšte imaju sirenu. Svi staju pješacima. Nisam vidio da je iko projurio kroz semafor da stigne što prije. Ovi što voze sportska auta tipa Ferrari, Lamborghini, Maserati, i sl, voze kao svi ostali. Nekoliko puta sa svojim očima vidio kako poštuju signalizaciju i staju pješacima. Nisam vidio bahaćenja na cesti.
10) Toliko svijeta na ulici, ali nisam primijetio da je gužva. Toliko automobila, ali nema da začepi kao što se kod nas često desi, pa sve stane. Metro je toliko čist, da nemate osjećaj da je to javni prevoz. Nema grafita, nema smeća.
11) Imaju najbolju govedinu koju sam ikad jeo. Zove se wagyu govedina – od japanske krave. Imaju čak nekoliko klasifikacija, prvo po slovima, C, B i A, a onda unutar svakog slova još od 1 do 5. Najbolja je A5. Skupa je, ali je odlična.
12) Ako je neko gledao Demolition man iz 1993. godine, pa kada lik kojeg glumi Sylvester Stallone izađe iz futurističkog toaleta pa počne ispitivati kako se one školjke koriste. Eh, takve WC šolje imaju Japanci, kao da su iz nekakve nestvarne budućnosti.