Da obraz normalnog i demokratskog dijela ove zemlje ne ostane neodbranjen pobrinuo se, među rijetkima, profesor na beogradskom fakultetu Ivan Videnović. Njegov status na twitteru prenosi se po medijima širom regije, riječi kojima se distancirao od dugogodišnje režimske ideologije i zla, premda jako usamljene, odjekuju u javnom prostoru.
“Dozvolili smo sebi da ubijamo civile, žene i djecu. Da pucamo u vezane ljude na zemlji. U golobrade mladiće. U našu braću, iste krvi i jezika. Da sramotimo pretke. Dozvolili smo da naši topovi tuku Sarajevo, Dubrovnik i Vukovar. Da nas saveznici napuste, preziru i kažnjavaju. Dozvolili smo da nam kriminalci vode vojsku, a njihove žene iz krajputaških krčmi budu uzori djevojčicama.
Svaka bitanga i svaki lopov koji je digao tri prsta u zrak bio je prihvatljiv, naš, Srbin. Patriotizam će se u Srbiju vratiti kad budemo 11. jula žalili za našom braćom koju su strijeljali naši izdajnici”, napisao je Videnović povodom godišnjice srebreničkog pokolja, izazvavši lavinu reakcija.
Prof. dr. Ivan Videnović rođen je u Beogradu 1965. godine. Diplomirao je 1990. u oblasti eksperimentalne fizike na Univerzitetu u Beogradu, a doktorirao 2003. na Institutu za fiziku Univerziteta u švicarskome Bazelu. Prije profesure na beogradskom studiju fizike bio je neko vrijeme državni tajnik za znanost u koalicijskoj vladi Vojislava Koštunice, od 2005. do 2007. godine.
Retorička oštrina kojom se prof. Ivan Videnović, zasad bez otvorenih političkih ambicija, u zadnje vrijeme obračunava sa srbijanskim nacionalnim i društvenim demonima prilično očarava i plijeni. Po pitanju svih mitomanija i pseudopatriotskih tabua udara pravo u pleksus, vraćajući srbijanskom društvu gorku istinu u lice. Nedavno je kao temeljnu laž dekonstruirao nacionalističku frazu da ‘nikad više ne smije Srbin udariti na Srbina’:
„Prokletstvo tog zavjeta Dobrice (Ćosića) i Matije (Bećkovića) s početka 90-ih itekako nam se obilo o glavu. Mi smo se držali zavjeta, njihovi nisu. Oni su nas ubijali. Ubili su tako Dadu, Slavka (Ćuruviju), Ivana (Stambolića), dva puta pokušali Vuka (Draškovića)… Ubili su gardiste u Topčideru. Ubili su nam Zorana (Đinđića). Zavjet Dobrice i Matije utro je put višegodišnjim diktaturama najgorih među Srbima, koje su pojele veći dio naših života. Donijele su razarajuće ljudske, moralne, ekonomske i međunarodne posljedice za Srbiju, pretvorile nas u divljake i ubojice. Zavjet Dobrice i Matije izbio je iz našega duha slobodarstvo, hrabrost i požrtvovanje, amputirao nam sposobnost da prepoznamo zlo u nama i da mu se odupremo. Potomke najhrabrijih pretvorio je u robove šljama, koji čekaju da nebo padne, da im neko drugi donese slobodu.„
Ivan Videnović bio je među rijetkima u Srbiji koji su se od samoga početka rata u Ukrajini odlučno suprotstavljali tamošnjim proputinovskim narativima i skupovima podrške moskovskom despotu. U intervjuu podgoričkoj Pobjedi ovaj je trend prepoznao kao ‘bratstvo u zločinu’, jer su mnogi Srbi u Putinovim postupcima prepoznali obrazac rušenja i smrti iz Miloševićeve Srbije. Podršku Putinu i njegovoj agresiji nazivao je zajedničkim rusko-srpskim napadom na temelje civilizacijskog poretka, ostvrnula se Slobodna Dalmacija.
„Figure Miloševića i Putina su u opipljivoj analogiji, zbog čega ruska invazija i izaziva toliko ushićenje u srpskim fašistoidnim krugovima. Ako se izuzme razlika da je Miloševićev zločin počinjen u fluidnoj fazi raspada Jugoslavije, dok je ovo što Putin radi zločin s predumišljajem i napad na davno uspostavljen i priznat međunarodni poredak, svi sad imamo priliku sagledati kako je, promatran sa strane, izgledao Miloševićev zločinački pohod na SFRJ. Kako je angažirana vojna i propagandna mašinerija, kako su čitavi narodi dehumanizirani i kolektivno proglašavani za ustaše, balije ili mudžahedine. I koliko je, gledano izvana, to bila besmislena i neuvjerljiva laž i koliko propaganda da je cijeli jedan narod nacistički (ustaški ili balijski) dovodi do jedinstva u osudi napadača i solidarnosti cijelog svijeta sa žrtvom.”
Po mišljenju Ivana Videnovića, i Hitler i Milošević i Putin su jednako zloupotrijebili koncept ‘zaštite svog naroda izvan državnih granica’ kako bi počinili grozne i masovne ratne zločine. Svi potezi nalik na one Miloševića i Putina u startu su osuđeni na neuspjeh i nužno završavaju u zločinima protiv čovječnosti i u genocidu, poručuje ovaj fizičar, a sramotu s lica naroda u čije ime se takve stvari radi iznimno teško je sprati.
Mada ga velikosrpski fašisti i Vučićevi asistenti masovno optužuju za izdaju, Ivan Videnović među rijetkim je Srbima koji vide puno jasnije i bolje od lažnih vučićevskih domoljuba i zavedene mase. I koji svojoj zemlji hrabro pokušava vratiti zdrav vid.