Papa Wojtyła nije bio nijema figura. Svoj apel i molitvu za pronalazak i spas Emanuele Orlandi, vatikanske državljanke (s obzirom na očevo činovničko zaposlenje u Vatikanu), javno je izrekao uz molitvu Anđelova pozdravljenja, dakle pred vjernicima i pred kamerama koje su te istupe sv. Ivana Pavla II prenosile izravno po svijetu.
Sadašnji poglavar Katoličke crkve papa Franjo dao je naredbu sudbenoj vlasti Države Vatikanskog Grada da opet i temeljito istraže slučaj. Pietro Orlandi, brat nestale Emanuele, bio je na dugome informativnom razgovoru u Alessandra Diddija, promotora pravde, kako se u Katoličkoj crkvi naziva tužilac. Tvrdi da je naišao na potpunu otvorenost, iznosi dojam o volji Svete stolice da se slučaj rasvijetli. Navodi da su izronili “prašni dokumenti”, iako se prethodno godinama meritorno tvrdilo da u Vatikanu ne postoji niti listak vezan uz nestanak Emanuele Orlandi.
Pietro Orlandi je – i to je novost – Diddiju danas predao audiosnimak nekog muškarca, “bliskoga Bandi s Magliane”, koji je govorio o seksualnim navadama pape Wojtyłe, te je dodao da je odande vođa te bande, Enrico de Pedis, zvan Renatino, dobio zahtjev da djevojčice Emanuela Orlandi i Mirella Gregori budu otete i dopremljene u Vatikan.
Papa Franjo je dao odriješene ruke vatikanskom istražitelju za rješavanje misterioznog slučaja. Emanuela je nestala 1983., imala je samo 15 godina.
Naglasimo odmah da mafijaši – a Banda s Magliane jest bila grupa organiziranoga kriminala – nisu poznati kao osobe koje istinu govore uvijek i svugdje, pa i po cijenu života. Zato svaki takav iskaz treba primiti sa silnom rezervom. S druge strane, nikada nije objašnjeno zašto je Renatino, poginuvši, sahranjen pod oltarom Bazilike Svetih Apostola, kao da je i sam katolički svetac. Odlučio je to tadašnji rimski kardinal vikar Ugo Poletti. Razlog su bile velike Renatinove zasluge za Crkvu – ali nikada nije objavljeno kakve su to zasluge mogle biti u karijeri razbojnika i višestrukog ubice.
Jučer je Orlandi, u emisiji “Di martedì”, ponovio prethodno već iznesenu pretpostavku: “Mislim da je jedna od mogućnosti da je Emanuela čak i bila zlostavljana, ali da je to zlostavljanje bilo organizirano. Neko ju je oteo da bi imao predmet ucjene, a budući da Vatikan već četrdeset godina čini sve da istina ne izađe navidjelo… Naravno, ako se 1993. o kardinalskoj pedofiliji govorilo kao o nečemu normalnom i prihvaćenom, može se čak pomisliti da je pedofilije bilo i iznad kardinala”.
Orlandi se referira na tvrdnju nekoga od vatikanskih istražitelja koji mu je rekao kako su fotografije Emanuele Orlandi i Mirelle Gregori pokazane dvojici kardinala za koje su istražitelji znali da imaju “taj porok”, a da su i jedan i drugi rekli: “Ne, te dvije ne.” Ako nisu oni – ko? Ko je viši od kardinala?
Orlandi kaže da je o tome govorio i s nekim biskupom koji je komentirao kratko: “Može biti.” Veli dalje Orlandi da je biskupu kazao: “Možda niste razumjeli, ako govorim o nekome iznad kardinalâ to se odnosi na Wojtyłu.” Pa da je biskup rekao: “Moguće.”
Orlandi kaže: “Rekli su mi također da je Wojtyła izlazio po noći s dvojicom poljskih kardinala. U to doba sigurno nisu išli blagosiljati kuće.” Dakako. Ali to ne znači da su išli u lov na djevojčice, ako i jesu izlazili.
Iako je riječ samo o pretpostavkama, o nepouzdanim izvorima i tako dalje – to nije šala. Ili se otkriva zločin, ili se blati pokojnika koji se ne može braniti.
Orlandi je Diddiju rekao da treba ispitati ljude koji su još živi i koji jamačno nešto znaju. Naprimjer, dekan Kardinalskog zbora Giovanni Battista Re, koji je doduše bio zamjenik državnog tajnika zadužen za unutrašnje poslove – ali bitno kasnije, jer je 1983. još bio svećenik u Bresci. Ili Domenico Giani, koji je bio zapovjednik Vatikanske žandarmerije i glavni inspektor unutrašnje sigurnosti Vatikana – ali je 1983. još bio dočasnik u italijanskoj Finansijskoj straži, a u vatikansku službu je prispio tek 1999, nakon iskustva u italijanskoj vojnoj kontrašpijunaži.
Loptica je sada na vatikanskoj strani mreže. Malo je vjerovatno da će poslije ovakvih indikacija – bile one indicije ili insinuacije – biti odabrana šutnja, piše Slobodna Dalmacija.