On je prilikom ulaska u SAD prikrio svoju ratnu prošlost i učešće u zločinima koje je činio tokom odbrambeno-osdlobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine.
Pored kazne koju je dobio, u vremenu pred nama, suočit će se i sa procesom deportacija iz SAD u Bosnu i Hercegovinu gdje bi trebao odgovarati za zločine koje je, tokom minulog rata u našoj zemlji, činio nad prisilno zatočenim Bošnjacima i učešće u zločnima tokom genocida u Srebrenici.
Njega je 19. maja ove godine, savezna porota proglasila krivim, po optužbi državnog tužilaštva Sjedinjenih Američkih Država, Distrikt Arizona, za prevaru s vizom i pokušaj nezakonitog pribavljanja američkog državljanstva.
Američki agenti su otkrili da je Đurđić bio zatvorski čuvar u dva zarobljenička logora: „Bunker“ kod Pansiona „Kon Tiki“ u Vogošći i „Planjina kuća“ u vogošćanskom naselju Svrake, koje je uspostavila vojska bosanskih Srba.
On je u raznim imigracijskim zahtjevima sakrio da je bio pripadnik vojnih jedinica bosanskih Srba, te da je maltretirao prinudno zatočene civile u logorima u kojima je „službovao”. Tokom sudskog postupka utvrđeno je to da je on namjerno obmanuo imigracijske službenike Sjedinjenih Američkih Država o svojoj prošlosti kako bi stekao pravni status u ovoj zemlji.
Brojnu, relevantnu, dokumentaciju o njegovim nečasnim radnjama tokom minulog rata u Bosni i Hercegovini, koju su prikupili američki agenti, svojim svjedočenjem, potvrila su i petorica bosanskohercegovačkih državljanja: Asif Šehić, Alija Halilović, Sabahudin Šehić, Mirsad Šehić i Eset Muračević, potpisnik ovih redova, koji su bili prinudno zatočeni u srpskim logorima. Oni su svjedočili o zlostavljanjima koja su pretrpjeli ili kojima su bili svjedoci, a koje je počinio Đurđić.
– Mada je ona samo jedan mali kamenčić tereta odgovornosti za zločine koje je činio, zadovoljni smo izrečenom presudom, rekli su ovi svjedoci koji su i danas, putem video linka, pratili proces izricanja kazne. Vjerujemo da će uslijediti njegova deportacija u Bosnu i Hercegovinu gdje bi trebao dobiti i kaznu za zločine koje je, kao zatvorski čuvar i učesnik genocida u Srebrenici, činio tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992.-1995. godine. Inače, Siniša Đurđić, vojnik srpskih snaga, tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata u BiH 1992-1995. godine bio je jedan od ekstremnijih čuvara u agresorskim logorima “Bunker” kod Pansiona “Kon-Tiki” u Vogošći i “Planjina kuća” u Svrakama, u kojima je mučio prisilno zatvorene civile nesrpske nacionalnosti. Nakon „službovanja“ u ovim logorima priključio se jedinici koja je učestvovala u genocidu u Srebrenici.
Inače, on je u Sjedinjene Američke Države ušao 2000. godine kao izbjeglica, a kasnije je podnio zahtjev i dobio dozvolu za stalni boravak. Međutim, u svojim zahtjevima za imigraciju lagao je o svojoj vojnoj i policijskoj službi i torturama kojima je izlagao prisilno zatočene civile. Đurđiću ovo nije jedini grijeh. U maju 2003. godine osuđen je za ubistvo iz nehata nakon što je ubio dvadesetogodišnjeg Bošnjaka dok je vozio pijan, a odležao je pet godina zatvora. Nakon puštanja na slobodu, živio je u Tucsonu i radio za dva Dodge zastupništva, uključujući „Tucson Dodge“ i „Larry H. Miller Dodge Ram Fiat“. U junu 2015. godine podnio je zahtjev za američko državljanstvo u kojem je negirao svoju povezanost sa vojskom bosanskih Srba.
Nakon što odleži kaznu za imigracijsku prevaru, i bude deportovan, Đurđić će se suočiti sa bosanskohercegovačkim pravosuđem gdje će odgovarati za zločine koje je činio nad prisilno zatočenim civilima. Njegov otac Radivoje Đurđić (rođen 1948.godine), koji je zajedno sa njim bio čuvar u agresorskom logoru „Bunker“ kod Pansiona „Kon Tiki“ u Vogošći izbjegao je ovozemaljsku kaznu za zločine koje je nad prisilno zatočenim Bošnjacima, zajedno sa sinom, činio u tom logoru. Umro je 6. decembra 2012.godine, dvanaest godina nakon ulaska u amaričku državu Arizona. Sahranjen je na groblju u Tucsonu.