Prema podacima Općine Ključ ovaj kulturno-historijski spomenik najočuvaniji je objekat na području Unsko-sanskog kantona.
Na Starom gradu urađeni su određeni konzervacijski radovi te restauracija velike i male kule. Također, izgrađena su dva platoa ispred Starog grada gdje su postavljeni stolovi i stolice za odmor, osposobljena je pješačka staza od Tabora do Podgrada te je asfaltiran pristupni put i osposobljena ulična rasvjeta do Starog grada.
Podaci Općine Ključ govore da je Stari grad Ključ igrao značajnu ulogu u historiji i politici srednjovjekovne bosanske države, a njegovi gospodari bili su moćno plemstvo iz doline rijeke Sane Stjepanići ( Hrvatinići ) koji su pripadali crkvi bosanskoj (bogumilima).
Hrvatinići su držali Ključ sa župom Banjicom kao svoj domicil, ali su u isto vrijeme svoju vlast širili na susjedne župe Sanu, Zemljanik, Plivu, Vrbašku, Lašvansku, Završje i Uskoplje. Vladali su širom oblasti Donjih krajeva.
Ključ je posljednja prijestolnica bosanskog kralja Stjepana Tomaševića koji se pred Osmanlijama povlači iz Jajca u Ključ, pa grad sa pravom dobija epitet Kraljevskog grada. Pod drevnim gradom Ključem odigrala se posljednja epizoda između bosanske i osmanlijske vojske kojom je označen kraj samostalnosti srednjovjekovne bosanske države.
U Ključu su predajom posljednjeg bosankog kralja Stjepana Tomaševića pale Bosna i njena državotvornost te tako završava epoha samostalnosti bosanske države.
Bosna se uklapa u veliko osmansko carstvo kao Bosanaki sandžak, a poslije kao Bosanski pašaluk. Ključ je u prvim godinama zborište turske vojske za dalja osvajanja prema Bihaću i hrvatsko-austrougarskim teritorijama. U vrijeme osmanske vladavine Ključ je sjedište nahije, kadiluka i kapetanije.
Slična priča se ponavlja 1878. godine u vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine kada su Bošnjaci pružili snažan otpor na Starom gradu austrougarskoj vojsci.
Drevni grad je simbol prepoznatljivosti po historijskim događajima koji su se odvijali pod njegovim bedemima, a upravo među tim bedemima počinje povijest i rađa se sadašnjica grada.
Stari grad je udario pečat koji će kasnije izaći iz okvira bedema, nastao na okolnim brdima i padinama i najzad u ključkoj kotlini gdje se i danas nalazi. Grad je dobio ime po geostrateškom i dominirajućem položaju nad svojom okolinom.
Drevni grad Ključ leži na jugoistočnim padinama planine Breščice i stjenovitog stjenaka Lubice, visoko iznad rijeke Sane. Pruža se od najistaknutije branič kule Lubice preko Tabora sa podgrađem 300 metara i u dužinu 100 metara.
Donji dio grada završava se nad provalijom kanjona rijeke Sane koja se na tom mjestu probija kroz stjenovitu zavjesu Lubice i Želina i čini kraći kanjon. Na istočnoj strani ispod grada nalazi se pećina u podnožju stijena kao tajni prolaz ka rijeci Sani kako bi se grad u vrijeme duže opsade mogao snabdijevati vodom.S južne strane stijene se okomito obrušavaju prema ključkoj dolini. Ispod srednjovjekovnog grada na sjevernoj strani na stepenasto spuštanoj terasi nalazi se ključko podgrađe trgovačko-zanatsko, kulturno i vjersko sjedište grada. Prema načinu smještaja grad je podignut na vrletnoj strmoj uzvišici stjenaka Lubice kao odbrambeni centar svoje okoline.
Prilaz gradu je sa sjeverozapadne strane od naselja Šehići preko Hajribašte i sa sjeverne strane koji je dobro branjen sa branič tvrđave Lubice, donžona, kapi kule, topovskog gnijezda i visokih bedema.