Hipotetički kada bi svi penzioneri u Federaciji BiH imali u prosjeku, veće penzije za 200 KM tada bi trebalo na godišnjem nivou izdvojiti oko 1 milijarde KM. To bi vodilo u bankrotstvo Budžet Federacije BiH.
Zaključak je da je ta matematika nemoguća jer su penzioneri na pogrešnom prvom mjestu. Na prvom mjestu su u redoslijedu isplate. Na prvom mjestu su u štednji javnog novca. S toga priča pozicije i opozicije je ista. I jedni i drugi znaju da nema ništa od boljeg statusa penzionera. Možda pozicija “izvuče zeca iz šešira” pred izbore ako im zafali glasača.
O reformamana nema govora. Narativ ministra o broju zaposlenih i broju penzionera je otrcan kao krepana kokoš. To nema nikakve veze. Broj zaposlenih se povećava sa onim koji rade van države. Da nije doznaka iz inostranstva ne bi bilo ovolike javne potrošnje.
Jedini su penzioneri koji ne jedu masni PDV-e. Ostali su im posni doprinosi koji su veliki teret poslodavcima. Zato su penzioneri postali kolateralna šteta svih političara.
Do daljnjeg pod izgovorom: “Kako očerupati gusku da ne gače”.