Iako su decenijama radili, gradili društvo i uplaćivali doprinose, sada se suočavaju s niskim penzijama, visokim troškovima života i zdravstvenim problemima koji su često preskupi za adekvatno liječenje.
Trenutni bojkot kupovine, zbog vrtoglavih cijena, penzionerima u Bosni i Hercegovine nije nikakva nepoznanica. Na to su prinuđeni gotovo svakodnevno.
Kako sami kažu, “Mi to bojkotujemo već nekoliko godina”. I bojkotuju, jer nemaju osnovna sredstva za život da prežive mjesec dana, penzioneri sa minimalnom penzijom pogotovo i oni koji imaju još manja primanja. Oni bojkotuju od dvadesetog u mjesecu do petog, do nove penzije.
Poslije dvadesetog para nema. Gotovo. Što znači, opet treba petnaest dana do penzije izdržati, pozajmicu napraviti, pa vraćati, na sve moguće načine.
Samo ono osnovno plaćaju – to je, struja, voda, smeće, lijekovi. Šta im na kraju ostaje. Ništa.Penzije ne prate troškove života. Prosječna penzija u BiH varira zavisno od entiteta, ali u većini slučajeva iznosi tek nekoliko stotina maraka (minimalna penzija iznosi 573 KM, dok je prosječna potrošačka korpa za mjesec decembar iznosila 3.100 KM).
To znači da su mnogi prisiljeni birati između kupovine hrane, plaćanja računa ili kupovine lijekova. S obzirom na stalna poskupljenja osnovnih namirnica, režija i lijekova, penzioneri su među najugroženijim kategorijama stanovništva.
Pa kako onda preživjeti? Mnogi penzioneri pokušavaju dopuniti kućni budžet na razne načine. Neki rade sezonske poslove na pijacama, čuvaju unuke dok su roditelji na poslu ili se oslanjaju na pomoć djece i rodbine.
Postoje i oni koji su primorani kopati po kontejnerima, prodavati nakit ili stvari iz kuće kako bi preživjeli mjesec.
U ruralnim dijelovima BiH, situacija je nešto drugačija – ljudi se više oslanjaju na vlastite vrtove i domaću proizvodnju hrane, ali i tu su troškovi goriva, lijekova i ostalih potrepština visoki.
Zdravlje je najveći izazov starijim osobama. Mnogi penzioneri boluju od hroničnih bolesti poput dijabetesa, visokog krvnog pritiska i srčanih oboljenja.
Iako imaju pravo na zdravstvenu zaštitu, realnost je da su liste čekanja duge, lijekovi skupi, a mnogi pregledi i operacije se plaćaju. Oni koji nemaju podršku porodice često su prepušteni sami sebi.
Postavlja se glavno pitanje, postoji li rješenje? Pitanje poboljšanja statusa penzionera u BiH često se postavlja pred izbore, ali konkretnih i trajnih rješenja nema.
Penzije se povremeno povećavaju, ali to ne prati realne troškove života. Jedino pravo rješenje bilo bi ozbiljno ekonomsko poboljšanje zemlje, reforme penzionog sistema i veća podrška starijim građanima.
Do tada, penzioneri u BiH nastavljaju svoju svakodnevnu borbu, pokazujući nevjerovatnu otpornost i snalažljivost, iako su, nakon godina rada, zaslužili mirniju i dostojanstveniju starost.