Dakle, ne ovise o jednom boravištu, putuju svijetom i rade ono za što ih se angažira. Najčešće se vežu uz IT sektor kao programiranje ili razvoj softvera. Naravno, lista je bitno duža, posebno u današnja vremena.
Zato ne čudi da su se digitalni nomadi posljednjih godina “umnožili”. Pandemija koronavirusa dodatno je sve ubrzala i dovela do izraženijeg rada na daljinu, odnosno, potrebe za njime. Samim time, mnoge kompanije postale su potpuno ili djelomično okrenute takvom modelu rada.
Treba znati da su digitalni nomadi samo jedna vrsta radnika na daljinu. Naime, neki su zaposleni na puno radno vrijeme, dok drugi rade honorarno, od projekta do projekta, angažmana do angažmana. Neki, također, imaju svoje poslovanje pa se bave njime na daljinu, piše ictbusiness.info.
Kao i svi drugi, tako i radnici na daljinu ili digitalni nomadi, imaju klasičan broj radnih sati tjedno, produktivnost im mora biti na nivou, imaju rokove koje moraju poštovati… Ujedno, imaju pravo na godišnje odmore, plaćene prekovremene sate i sve ono što imaju “klasični” zaposlenici.
Razlika je “samo” u tome što digitalni nomadi biraju otkud će raditi i kad će raditi. Nisu fiksno vezani uz lokaciju, poslodavca ili točno određeno vrijeme u danu kad moraju biti produktivni. Osim IT vrsti poslova, digitalni nomadi traženi su u području izdavaštva, obrazovanja, medija i odnosa s javnošću, marketinga… Lista je sve duža, srećom po one koji vole slobodu pruženu u ovakvom načinu života.
I na kraju, za osobe koje se odluče živjeti i raditi na ovaj način, ovo je deset gradova koji su najprijateljskiji prema njima, idealni za “nomadski” život i s najvišom stopom rasta u tom smislu – Palermo (Italija), Skoplje (Sj. Makedonija), Azores (Portugal), Mallorca (Španjolska), Lima (Peru), Tbilisi (Gruzija), Puebla (Meksiko), Napulj (Italija), Bansko (Bugarska) i Sofia (Bugarska).
Naravno, prednosti tih gradova su u prihvatljivom životnom standardu, sistemu oporezivanja i birokraciji koja ide digitalnim nomadima na ruku.