Donosimo pet jednostavnih navika koje mogu snažno potaknuti dječju radoznalost i razvoj misaonih vještina.
Dajte prostora pitanjima prije nego što ponudite odgovor
Djeca često traže brze odgovore kako bi utažila znatiželju, ali prebrzi odgovori mogu spriječiti dublje razmišljanje. Umjesto da odmah ponudite objašnjenje, korisnije je ostaviti trenutak tišine i potaknuti dijete da samo promišlja o pitanju.
Na primjer, kad dijete pita: “Zašto ptice lete u obliku slova V?”, korisno je odgovoriti protupitanjem: “Što misliš?”. Time se potiče misaoni proces, maštanje i razvijanje vlastitih zaključaka. Ova jednostavna navika razvija dublje razmišljanje i uči dijete da istražuje bez straha od pogrešnog odgovora, pišu iz The Times of India.
Uvedite dnevnik znatiželje
Dječja znatiželja prirodno se javlja kroz promatranje i razgovor, no ako se ne njeguje, može s vremenom oslabiti. Jednostavan način za održavanje i poticanje radoznalosti jest vođenje dnevnika znatiželje, takozvanog “Zašto dnevnika”, savjetuju stručnjaci.
Svaki dan neka dijete zapiše jedno pitanje koje mu se toga dana javilo, poput “Zašto mačke predu?” ili “Što je unutar Mjeseca?” Uz tekst se mogu dodavati i crteži. Tako se svakodnevna pitanja pretvaraju u trajnu vrijednost, a dijete uči da su njegova promišljanja važna.
Kada takva praksa postane svakodnevna, djeca počinju uočavati neobične i zanimljive stvari oko sebe, a osjećaj čuđenja postaje dio svakodnevnog života.
Dopustite dosadi da se “dogodi”
U svijetu punom ekrana i sadržaja djeca često nemaju priliku se dosađivati. No dosada može biti iznimno korisna – upravo tada djeca počinju promatrati, zamišljati i stvarati, pišu iz The Times of India.
Ako svakodnevno omogućite nekoliko minuta tišine i neaktivnosti, dijete će s vremenom početi tražiti vlastitu zabavu: promatrat će sjene, smišljati igre, crtati ili jednostavno razmišljati. Takvi trenutci potiču maštu i razvijaju unutarnju motivaciju za istraživanjem svijeta.
Razmišljajte naglas dok rješavate probleme
Djeca najviše uče promatranjem. Jedna od učinkovitih navika jest verbaliziranje vlastitih misli dok rješavate svakodnevne zadatke, bilo da popravljate nešto, planirate obveze ili birate najbolji put.
Primjerice, kada kažete: “Što ako pokušamo ovako?” ili “Pitam se što će se dogoditi ako…”, pokazujete djetetu da je razmišljanje proces, a ne gotov odgovor. Djeca koja to redovito slušaju često razvijaju sličan način razmišljanja kroz pitanja, pokušaje i istraživanje.
Započnite obrok zanimljivim informacijama
Obroci su sjajna prilika za svakodnevne razgovore. U nekim obiteljima postoji navika da se jedan dnevni obrok započne zanimljivom činjenicom ili pitanjem. Primjerice: “Jesi li znao/la da hobotnice imaju tri srca?”. Takav trenutak može pokrenuti razgovor i potaknuti razmjenu mišljenja čak i kod djece koja inače manje sudjeluju.