Djeca najprije trče za autobusom, a kada putnici uđu u vozilo i zatvore se vrata, tinejdžeri odvrnu ventil koji zaustavi autobus i to naglo, što stvara rizik od povreda onih koji su u vozilu u tom momentu. Vozač zatim mora da pozove servis i da zamoli putnike da izađu iz autobusa.
Na Tiktoku je objavljen snimak iz autobusa na liniji 78. I ne radi se o jedinom slučaju.
“Meni se to desilo danas na autobusu broj 17, sve je stalo u sekundi, ja ne znam šta rade ova djeca”, rekao je putnik iz tog autobusa za Telegraf rs. I prethodnih godina je bilo niz opasnih trendova na Tiktoku, takozvanih izazova sa društvenih mreža.
“Više nema koncepta sramote. To se u psihologiji zove eksterni i interni lokus kontrole. Zadatak roditelja je da djeci kroz vaspitanje pokažu da su voljena ali i da ih nauče pravilnom ponašanju. Da ih nauče zabranama koja određena ponašanja definišu kao nedozvoljena, ponašanja koja mogu da ugroze život i bezbjednost djeteta i bezbjednost i živote drugih ljudi koji se nalaze u blizini djeteta. Roditelji su uglavnom izgubili tu ulogu, pa djeca nemaju svijest o tome da su određeni oblici ponašanja opasni kao što jeste opasno trčanje za autobusom i sve što rade u okviru pomenutog “trenda”. Moramo da vratimo koncept sramote i (ned)dozvoljenog ponašanja”, komentairše za Žena rs psihlog Tatjana Daničić i dodaje da je utjecaj društvenih mreža na djecu ogroman kao i da su roditelji čak često i nemoćniji nad aktivnostima djece na socijalnim platformama nego nad onime što se dešava u realnom životu. To dodatno ukazuje na neophodnost da se prate aktivnosti djece na društvenim mrežama.
Psiholog skreće pažnju i da ponašanje određene djece može da djeluje na ostalu djecu koja uče imitirajući. “Od odraslih treba da zavisi koje sadržaje će gledati i šta će imitirati”, dodaje naša sagovornica.
Pored praćenja toga šta djeca gledaju na društvenim mrežama, savjet stručnjaka je i da se djeci osmisle alternativne aktivnosti koje bi ih zainteresovale i skrenule pažnju sa interneta i svega onoga čemu tamo mogu da budu izložena.