Ipak, oni malo bolje upućeni u historiju znaju da se radi o podsjećanju na ustaške zločine pred kraj Drugog svjetskog rata, kada su sljedbenici Maksa Luburića objesili 55 Sarajlija.
Naime, od 18. februara do 4. aprila 1945. godine Luburić je sa svojim ustašama provodio teror nad građanima Sarajeva te pobio najmanje njegovih 783 stanovnika. U noći s 27. na 28. mart 1945. godine, na Marijin Dvoru u Sarajevu obješeno je 55 osoba zbog navodne odgovornosti za smrt trojice ustaških policajaca, iako je vješanje ovih lica bila nesumnjiva odmazda nad nevinim ljudima.
Zadatak je bio i da se stvori atmosfera straha među stanovništvom kako bi se spriječila oružana pobuna u gradu i omogućilo izvlačenje njemačkih snaga od Višegrada, preko Sarajeva, prema Bosanskom Brodu.
Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora ubrzo nakon oslobođenja Sarajeva ustanovila je imena i lične podatke za ukupno 323 žrtve “Luburićeve krvave tiranije”, a otkrivena je i masovna grobnica na Darivi gdje su ekshumirane 74 žrtve ustaškog terora.
Na Marijin-Dvoru obješeni su: Omer Fazil Omer, Ragib Sarić, Ćamil Skando, Muradin Čobo, Hajro Hadžović, Mahmut Arslanagić, Hamid Avdić, Mustafa Spahalić, Hamid Talović, Hasan Hajdarević, Alija Meretlić, Salih Mujkanhodžić, Ahmed Vilogorac, Šućrija Lukavac, Afan Opijač, Huso Islamović, Lutvija Šaran, Pašo Avdić, Salko Zubčević, Avdo Mulahasanović, Edhem Kusturica, Pavle Pavlin, Anđa Buđen, Ragib Kreho, Omer Delalić, Edhem Sarić, Muhamed Potogija, Mehmed Karamehmedović, Suljo Pašić, Stanko Rojnik, Kasim Sarić, Žarko, Veljko i Zora Odović, Mane Levnajić, Ana (Anka) Pauković, Štefanija Čerkez, Ilijas Smajlagić, Stanislav Keško, Hašim Šukrin, Ines Samardžić, Hamdija Hodžić, Mustafa Ćemalović, Marinko Tuševljak, Dušan Močević, Vladimir Mirković, Milan Živak, Mićentije Tadić, Milosav Mikailović, Joco Likić, Miloš Čikić, Milorad Petrović, Borivoj Perić, srednjoškolci Vidoje Stević i Slobodan Nikolić.