Poziv je upućen svim proizvođačima bez obzira na oblik proizvodnje, a prisustvovati mogu svi koji su zainteresirani, neovisno od članstva u nekom od udruženja, jer su problemi isti.
“Programom o podršci kantonalnim, federalnim ministarstvima i općinama u ovom momentu kad su doneseni budžeti su planirane podrške, međutim zbog novonastalih situacija, poskupljenja mineralnog gnojiva koje je uslovilo da farmeri nisu bili u prilici tretirati svoje žitarice u planiranim količinama, imamo trenutni prirast koji je 50 posto manji kad govorimo recimo o kukuruzu i drugim žitaricama, a imamo i sušu koja dodatno utiče na sve.
Cijene stočne hrane su također porasle, a otkupna cijena ostala nepromijenjena, mi to ne možemo izdržati. Pored iznosa poticaja, mi radimo u minusu. Moramo uputiti apel prema nivoima vlasti da nas pogledaju i pronađu rješenje zakonskim regulativama na koji način mogu podpomoći barem tu jesenju sjetvu koja bi obuhvatila sve farmere, sve proizvođače da nadoknade nekako štetu koju trenutno imamo, a naša najveća šteta je što radimo u gubitku”, ističe Kahriman za portal Bosnainfo.
Cijene porasle, a otkupna ostala ista
Otkupna cijena mlijeka stoji ista, ističe Kahriman. Problem su i niske otkupne cijene domaćih proizvoda u odnosu na ulazne inpute.
“Mi ne možemo funkcionisati. Evo mlijeko, ja ga prodajem mljekari po cijeni 0,60 KF. Tu cijenu pod uslovom i da ga prodam mljekari, ja sam opet u gubitku. Mi i dalje hvala Bogu radimo, bitno je da se održi proizvodnja to je apel naš prema vlasti, svjesni smo mi zakonskih regulativa i da ne mogu oni novce nama dijeliti tek tako, ali mora biti budžetom predviđen novac za interventne mjere. Nismo mi krivi što je priprema hrane skočila za 100 posto, a cijena našeg proizvoda ista, nije se promijenila”, pojašnjava Kahriman.
Kako naglašava žele na vrijeme da upute zahtjev Vladi da budžet za 2023. godinu mora planirati na drugačiji način od dosadašnjeg.
“Moraju imati rezervu u novčanim podrškama da se može interventno djelovati. Sad imamo situaciju da su sve pare budžetom potrošene na poticaje, marka nema, možda će biti nešto rebalansom da će se moći tražiti za ovakve situacije, ne znam. Ali, jako je važno da vlast interventno djeluje za ovu, a da se za sljedeću godinu planiraju dodatna sredstva kao rezerve za interventne mjere, jer imamo veliki utjecaj klime, svjetskog tržišta kao i drugih faktora, pa rat u Ukrajini čije posljedice se osjete, jer ne znamo šta da radimo, moramo donijeti jedan stav, kad je u pitanju otkupna cijena, da li ćemo mi obustaviti svoje proizvode prema otkupljivačima i kad je mljekarski sektor u pitanju koji je najviše pogođen, mi ne možemo proizvoditi mlijeko po ovim cijenama.
Imamo informaciju sa terena da se pojedine farme gase, s druge strane neki farmeri umanjuju obroke stoci, tako da ostatak godine će biti težak, a za iduću ne znam šta će biti.
Ne možemo toliko biti detaljni pa prognozirati, ali mislim da ćemo u 2023. godini biti u duplo težem položaju. Moramo reagovati i mi i vlast i građanstvo kako bi se održala proizvodnja na podruju Federacije”, poručuje Kahriman.
Pšenica iz BiH tražena na svjetskom tržištu
“Kada je riječ o pšenici, žitu, mi proizvodimo jedan dio potrebne količine za stanovništvo, tako da se drugi dio poprilično uvozi. Međutim, bosanska pšenica je tražena na svjetskom tržištu jer se proizvodi sa minimalno hemije, to je proizvod koji je 100 posto kvalitetan po svom sastavu. S druge strane imamo zakon o poslovanju na tržištu gdje ne možemo djelovati, a to bi moglo Vlada ili Vijeće ministara da donese neku privremenu odluku u situaciji krize. Bitno da uđemo u jesensku sjetvu, da se zasiju površine, jer sa ovim cijenama farmeri ne mogu ući u sjetvu. Imamo još manje proizvoda na domaćem tržištu što će izazvati negativne efekte za 2023. godinu”, ističe Kahriman.
Zbog problema na graničnim prijelazima izvoznici kornišona i šljive gube kupce i zaradu.
Lako kvarljiva roba ne može da podnese duga čekanja po visokim temperaturama, a upravo je to najveći problem svih izvoznika. Fitosanitarni pregled je moguće obaviti samo na graničnom prijelazu Bosanska Gradiška što je nedovoljno.
“Kad je u pitanju onaj dio poljoprivrednih proizvodnja koji se čuvaju u hladnjačama kao što su kornišoni, niko ne želi da riješi taj problem, proizvodi nam gube kvalitet zbog čekanja na granici. Država ne želi da otvori još graničnih prijelaza. Pa imamo situaciju da su gužve zbog kamiona koji prevoze robe, pa administrativne barijere gdje se pravi bespotreban problem, da hladnjače ostaju dva ili više dana na graničnim prijelazima što je apsurd.
Pogledajte kako je u drugim zemljama svijeta, lahko kvarljiva, osjetljiva roba vazda ima prioritet prolaza, ali eto mi živimo u takvom uređenju države gdje je to sasvim drugačije od ostatka svijeta. Ovo je problem o kojem se priča već dvije godine i nema promjena”, naglašava Kahriman.
O poljoprivredi odlučuju ljudi koji nemaju veze s poljoprivredom.
“Ne mogu da shvatim da ti parlamentarni, kantonalni zastupnici, općinski vijećnici da nemaju sluha za nas, da smo mi stub ove države kad je u pitanju hrana. Zar se niko ne zapita šta su kupili, šta jedu kod kuće sa svojom porodicom. Zar se niko ne zapita o deklaraciji hrane koju kupuje, čija je to proizvodnja, kakav je to kvalitet. Pogledajte Ukrajinu, tamo je rat, a ljudi imaju usjeve, posijali su hranu, kompletna Ukrajina je zasijana. Mi srećom nemamo rat, ali pogledajte situacije, brzo ćemo doći do toga da nemamo šta kupiti. Brzo smo zaboravili koronu, zatvaranje granica, zaboravili smo vozače koji su neprestano dovozili hranu. Ljudi su izgubili volju i želju za borbom, toliko smo demoralisani.
Evo svi mediji najavljuju toplotni val, da li iko pomisli šta će biti sa žitaricama koji su uslov za prehranu životinja.
Kao jednog farmera me boli da se o poljoprivredi priča samo onda kad nekom paše iz politike. O poljoprivredi se mora svaki dan razgovarati, stanovništvu se mora staviti do znanja o domaćoj proizvodnji i vrijednosti koju imamo.
Mi smo imali ekspanziju u Kantonu Sarajevu sa 5.000 grla mesa godišnje, sada smo spali na 700 grla na godišnjem nivou. Znate li šta to znači!? Nemamo podršku države, a kad li ćemo, možda kad kao građanstvo budemo imali novac, a ne budemo imali šta kupiti”, priča Kahriman.
Kruške, jabuke, kornišoni, šljive, maline – najviše se izvoze.
Bosanski proizvod koji se proizvode da bi bio potpomognut poticajem, mora se prodati proizvođaču, da bi on imao profit, mora podići cijenu, a on ga nudi dalje na tržištu. Mi imamo domaći paradajz, a mi ga još uvijek uvozimo iz Albanije, Makedonije, to je taj tržišni lobi gdje se ja kao farmer ne želim nositi. Ja gledam da proizvedem i ono što prodam da može opskrbiti moju farmu da moj ranč može opstati. A ja ne mogu da shvatim logiku, da mi svoj kornišon, paradajz izvozimo, a druga firma ga uvozi i plasira ga na domaće tržište. Uđite u bilo koji market pogledajte deklaraciju kornišona, odakle je uvoz, e to je naša svijest.
Farmeri gledaju da svoj proizvod prodaju direktno na tržištu da s tom cijenom zadovolje sebe i svoje troškove”, kazao je Kahriman za Bosnainfo.