Promjenom životnih navika, ali i jakom voljom, Aleksandar Simić riješio je problem gojaznosti. Sada, kao trener atletike, pomaže djeci da usvoje zdrave navike i bave se sportom.
“Od moje neke 16. godine sam odlučio da promijenim način života i evo sad imam 30 godina i svaki dan treniram. Promijenio sam način života, ishranu, ubacio treninge i to se je počelo samo od sebe mijenja”, kaže Simić
Još jedna neslavna lista na kojoj Bosna i Hercegovina zauzima sami vrh je broj gojaznih. Podaci Udruženja za debljinu BiH pokazuju da smo po broju gojaznih, u top pet u Evropi.
“Nije problem gojaznosti sam po sebi problem, prolem je što se tu dijeli kaskada nepovoljnih ishoda, kaskada oboljenja koja se događa, od dijabetesa, problema vezanih za plodnost, za masnu jetru”, govori Dr. Fuad Pašić, predsjednik Udruženja za debljinu BiH.
Posebno zabrinjava sve veći broj gojazne djece.
“Manja fizička aktivnost, nezdrava ishrana, nepravilna ishrana, needukovanost ljudi. To je problem pretilih porodica gje morate psihološki obazrivo prići da ne dođete do negativnog efekta, roditelja koji je gojazan treba ubijediti da je dijete gojazno i da treba promijeniti stil života”, mišljenja je Dr. Milan Todorović, potpredsjednik Udruženja za debljinu BiH.
Iako su mnogi skloni reći da je dovoljno “probušiti kašiku”, gubitak tjelesne težine je mnogo kompleksniji proces, kaže Marija Nikolić, personalni trener.
“Ja nisam za odricanje, već za pravilan pristup koji će dugoročno da da rezultat.To nije samo fiziološka glad, ima i psihičkih stanja koja vode do emocionalnog prejedanja, mnogo slojeva koje treba rješavati”, govori Nikolić.
Sagovornici ističu da ne postoji lak način za gubitak kilograma i dodaju da je, kada je riječ o gojaznosti, jedan od ključnih problema nekvalitetna, brza hrana i nedostatak vitamina i minerala u ishrani, piše BHRT