Iz ove perspektive činjenica da smo mi ovakvi kakvi smo organizirali Olimpijadu izgleda posve nestvarno.
Država koja je ubjedljivo na prvom mjestu po korupciji i na posljednjem prema koeficijentu inteligencije u ovom dijelu Evrope doima se nesposobnom za bilo šta na tom nivou, no mnogi su mišljenja da ni tada ne bi bili dostojni organizacije da se nije radilo o bivšoj velikoj društvenoj zajednici i uređenom sistemu.
U kakvom smo tada stanju bili, a u kakvom danas, i duhovnom i intelektualnom, i šta je razlog da smo društveno na najnižim mogućim granama pokušao nam je objasniti priznati sociolog i psiholog, Esad Bajtal.
Bilo mu je drago što mu ne tražimo mišljenje o političkim aktuelnostima, iako se na kraju sve svodi na politiku…
Da budemo realni i cinični, u ovom stanju u kojem se nalazi bh. društvo, mi ne bi bili sposobni organizirati seoske, a kamoli Olimpijske igre. A, podsjetit ću vas da su to tada bile zvanično proglašene najbolje Olimpijske igre dotad organizovane. Mi u ovome društvu danas ni na lokalnom nivou definitivno ne bi bili u stanju organizovati ništa što bi imalo smisla i digniteta. I više je to realna, nego cinična ocjena.
Šta smo tada imali, a danas nemamo? Sistem? Pamet?
– Uvijek kada nešto radite – radite sistematski. Na rukovodećim pozicijama su bili kompetentni ljudi, koji su bili spremni preuzeti odgovornost za ono čega se prihvate da rade i na šta su pristali. Taj nivo društvene odgovornosti, htijenja, poleta, elana, patriotizma… sve su to bile sastavnice koje su utjecale da budemo najbolji domaćini Igara ikada. Ljudi su bili bogati entuzijamom i umijećem, sve smo to imali i sjećam se, tada sam bio mlad, koliko smo svi od sebe davali i navijali da to budu najbolje Olimpijske igre, da se pokažemo u najljepšem svjetlu – riječi su Bajtala.
Profesor Bajtal smatra da su Olimpijske igre zapravo bile vrhunac jednog vremena.
– Radi se o općem duhu vremena, sve je išlo prema tome. Igre su bile prilika da se objedine naši talenti u sportskom, muzičkom, filmskom… generalno umjetničkom smislu. Sve je bilo upregnuto da to budu najbolje Olimpijske igre i to uopće nije formalizam, to je zvanična ocjena.
Šta danas imamo? Mi smo jednostavno rastjerali sve ono što je inteligentno, sve što valja. To su učinile etnonacionalističke strukture koje vladaju. Ovo nije demokratija, jer ne postoji etnodemokratija. Istraživanja u bivšoj Jugoslaviji, zvanična, tada su pokazivala da se upravo u ovome dijelu Jugoslavije, BiH, nalaze najinteligentniji ljudi i da ljudi iz BiH govore najčišći jezik. Izdvajali smo se u ta dva parametra…
Kako je onda moguće da od takvih ljudi nastane ovo što danas imamo, da smo dna dna u svakom smislu?
– To vam je kao savršen stroj, evo na primjer danas je to neki kompjuter, i šta se desi kada se upetljaju neznalice. Dajte taj stroj u ruke nekome djetetu, nekome nekompetentnome, ono kad se njega dograbi nastane rusvaj! Stroj ne daje ono za šta je namijenjen.
Šta je izlaz iz takvog društvenog stanja i ambijenta i da li uopće postoji?
Rješenje je u zdravoj politici, u izvođenju na pozornicu novih ljudi koji znaju kako se vodi društvo. Nama ne trebaju vladari! Nama trebaju upravitelji! Treba nam nova politika koja će sinergično djelovati, novi metod rada koji će biti usmjeren na društenu dobrobit. Naši ljudi nisu izgubili inteligenciju, nego je ona otjerana, istjerana. Oni koji su najobrazovaniji, koji imaju najviše znanja su izbačeni, jednostavno ne trebaju današnjim politikama. Njima trebaju podobni koji onda zauzimaju pozicije u prvim redovima i imamo to što imamo. Nismo mi najednom postali glupi, nego je materijal krivo raspoređen – kategoričan je profesor.
Na kraju je poentirao izdvojivši nekoliko psiholoških fenomena koji dominiraju. Pohlepa, nezajažljivost, sebičnost…
– Sve se svodi na to. Znate s kim mi posla ovdje imamo? S dobro organizovanim krimi-etno bandama koji se i nama i zapadnom svijetu predstavljaju kao stranke i partije i kojima je glavni, osnovni cilj punjenje vlastitih džepova. Njih ne zanima ništa zajedničko, dobrobit zajednice, nego samo gledaju sebe i zato ništa zajedničko ne mogu ni organizirati. Mogu partijske sastanke, to je njihov vrhunac!