Studirao je matematiku i fiziku na Politehnici u Zürichu, gdje je dobio švicarsko državljanstvo i oženio se srpskom matematičarkom Milevom Marić, koja je, prema novijim relevantnim istraživanjima, imala znatno veću ulogu u njegovom naučnom radu nego što se pretpostavljalo.
Vanredni profesor u Zürichu postao je 1909, a 1914. godine direktor Kajzer-Vilhelmovog instituta u Berlinu i član Pruske akademije nauka, pa je ponovo primio njemačko državljanstvo.
U Njemačkoj je živio do dolaska na vlast nacista 1933. godine, kad je emigrirao u SAD, gdje je i umro.
Uzrok Einsteinove smrti bilo je pucanje aneurizme na trbušnoj aorti, što nije rijedak slučaj kod starijih ljudi.
Patolog koji je radio autopsiju izvadio je Einsteinov mozak bez dozvole porodice i dao ga sačuvati za slučaj da jednom bude moguće otkriti što ga je činilo toliko inteligentnim. Ostatak Einsteinovog tijela kremiran je, a pepeo je razasut na nepoznatoj lokaciji. Danas se Einsteinov mozak još uvijek čuva, no nije u jednom komadu, nego je razrezan na tanke listiće, koji se nalaze na više lokacija.
Einstein je 1905. godine objavio je specijalnu, a 1916. opštu teoriju relativnosti.
Objasnio je 1905. godine zakon fotoelektričnog efekta pomoću kvantne teorije. Razvio je teoriju fizičkog polja, tražeći vezu među gravitacionim i elektromagnetnim poljima.
Rasprave o sveobuhvatnosti i osnovanosti teorije relativiteta još traju, ali je u svakom slučaju njegov naučni rad izmijenio predstavu o svijetu i vasioni i postavio temelj novih nauka.
Djela: “Teorija Braunovih kretanja“, “Elektrodinamika tijela u kretanju“, “Osnovi opšte teorije relativnosti“, “O specijalnoj i opštoj teoriji relativnosti“, “Evolucija fizike“, “Moja slika svijeta“, “Značenje relativnosti“, “Ideje i mišljenja“. Einstein je rođen u mjestu Ulm, u Njemačkoj, 14. marta 1879. godine.