. Iza ponoći, tačnije u 1.10 sati, jedinice 502. viteške brdske brigade ušle su u Bosanski Petrovac, a nastavak dana iskorišten je za čišćenje terena i likvidiranje i zarobljavanje razbijenih neprijateljskih snaga. U Bosanskom Petrovcu zaplijenjene su velike količine naoružanja, municije, artiljerijskih oruđa, materijalno-tehničkih sredstava, ratne tehnike i opreme.
Nakon kraćeg odmora, 16. septembra preneseno je naređenje komandanta Petog korpusa generala Atifa Dudakovića da se forsiranim maršom krene prema Ključu. Jedinice su motornim vozilima u koloni upućene ka Ključu. Prema tom gradu krenuli su i pripadnici 510. oslobodilačke brigade koji su vodili uspješne borbe na pravcu Begova Glava – Veliki Ljutoč – Dubovsko – Vrtoče – Bosanski Petrovac.
Nakon žestokih borbi na Laništu, u Velagićima i u Pudinom Hanu oko 21 sat jedinice 501. i 510. brdske brigade pobjedonosno ulaze u Ključ. Vremena za slavlje nije bilo, već narednog dana u prvim jutarnjim satima 510. slavna brdska brigada u borbenom poretku kreće ka Sanskom Mostu. U donjim Ramićima razbijena je četnička Zvornička brigada, a žestoke borbe vođene su i na području Krasulja, a nakon njihovog oslobođenja na red je došlo i Vrhpolje. Ključko – Sanski borci pobjedonosno su se vraćali u svoj zavičaj. Sanski Most je bio tu, tik pred njima. Nešto prije dolaska naših snaga na područje Vrhpolja, neprijatelj je uspio minirati most u Vrhpolju i time usporiti napredovanje jedinica Petog korpusa.
U završnim pripremama za operaciju ”Sana 95” general Alagić bio je jedan od članova tima koji su usaglašavali borbena sadejstva sa dijelovima Hrvatske vojske i HVO-om. Period od 18. do 10. septembra karakterističan je po tome da su četničke snage svim raspoloživim ljudstvom, uz angažiranje artiljerije i oklopno-mehaniziranih snaga, pokušavali cijelo vrijeme zaustaviti nadiranje jedinica Armije RBiH, podsjeća Historija.ba.
Skupa sadejstvujući jedinice 502. viteške brdske brigade, Prve Gardijske i 510. oslobodilačke su 9. septembra žestoko udarile pravcem Banjci – Smajino Brdo – Donji Dabar – Sanski Most. Ofanzivna djelovanja odvijala su se prema planu i neprijatelj je bio prinuđen na povlačenje, a naše jedinice pristupile su završnim fazama oslobođenja grada i gonjenja neprijatelja, čije su se snage povlačile u neredu. Veliki udio u ovom napredovanju naših snaga dali su artiljerci Petog korpusa.
Bježeći od Armije BiH koja je nadirala prema Sanskom Mostu, četnici su minirali most na rijeci Sani između Tomine i Vrhpolja ne bili ih tako zaustavili u silovitom napredovanju. To im nije uspjelo.
Neprekidno vodeći borbe, uvečer 9. septembra oko 23.30 sata dijelovi 502. viteške brdske brigade i BVP-a Petog korpusa prešli su most na rijeci Sani i ušli u centar grada. Neprijatelj je još pružao žestok otpor iz gradske pošte, međutim ne zadugo. Neposredno nakon oslobođenja grada, iz drugih pravaca, vodeći neprekidne borbe, pristižu i drugi dijelovi jedinica iz sastava Petog i Sedmog korpusa Armije RBiH. Obavještajni podaci govorili su da su stvorene izvanredne pretpostavke za oslobađanje Bosanskog Novog, Prijedora, Bosanske Gradiške, Bosanske Kostajnice i Banja Luke. Dejtonski mirovni sporazum spasio je agresorske snage od konačnog poraza.