Klesarski zanat naslijedio je od djeda, poznatog majstora.
Nastavio je njegovim stopama, pa se i danas iz radionice na imanju u selu Do čuju mašine i zvuk dlijeta i čekića.
Malo ko u Trebinju nije čuo za Nikolu Šišića, klesara iz Popovog polja koji je šest decenija život pisao kamenom i stvarao sve što oči vide.
Prošlo je godinu od smrti djeda Nikole, a na njegovo mjesto u radionici došao je unuk Nikola, piše RTRS.
Osim imena i prezimena, dvadesetdvogodišnji Nikola Šišić od djeda je naslijedio ljubav prema kamenu, majstorske ruke, čvrst karakter. Bučne mašine za kamen na seoskom imanju u Dolu nisu dugo stajale ugašene.
– Poslije djedove smrti žao mi je bilo da ostavim mašine da propadaju da ovo sve truhne, odlučio sam se na teži korak jer ovaj posao nije baš lagan ni psihički ni fizički, da obnovim te mašine i da nastavim dalje da okrećem taj točak koji je djeda započeo – priča Nikola.
Sa majstorlukom u genima imao je priliku da zanat “peče” učeći od najboljeg. Gledao je i pamtio sve, prenosi RTRS.
– Naučio sam najviše kako se obrađuje kamen, kako prepoznati koji kamen je zdrav koji nije, obrađivanje štokovanog kamena, špicanog kamena, izrada spomenika, on me najviše naučio kako da budem dobar čovjek i kako da se ponašam sa ljudima da prema svakom gajim prijateljska i ljudska osjećanja – dodao je Nikola Šišić.
Najveća nagrada za rad, kaže mladi klesarm nije novac, već ohrabrenja i komplimenti ljudi koji kažu da u njemu prepoznaju rad i lik djeda Nikole.
– Poručio bih mladima da se ne stide svoje tradicije, da je njeguju i čuvaju jer će doći vrijeme kada će to biti od velikog značaja. Žuljeva na rukama ima, ali ne smetaju mi – zaključio je Nikola Šišić.