Uzgoj ranih ljetnih tikvica, posebno duguljastih, cukini tipova, posljednjih je godina sve zanimljiviji proizvođačima, ali i potrošačima. Kako ističe agronomkinja Sunčica Dombaj, riječ je o jednoj od najtraženijih povrtnih kultura, kod koje se konzumiraju mladi plodovi, često s cvijetom.
Za razliku od drugih tikvenjača poput krastavaca, lubenica ili dinja, tikvica je grmolika biljka bez vriježa i vrlo kratke vegetacije. Upravo zbog brzog rasta i kontinuiranog formiranja plodova, berba započinje već oko 35 dana nakon sadnje.
Uz pravilnu njegu, sezona berbe može trajati i do tri mjeseca, tokom kojih jedna biljka može dati i do 40 plodova, odnosno između četiri i osam kilograma uroda.
Najranija berba u prvoj polovini maja
Na tržištu se tikvice razvrstavaju prema veličini. Najcjenjenije su one najmanje, tzv. ekstra klase, dužine od 7 do 12 centimetara, koje često imaju ostatke cvijeta i posebno su tražene u gastronomiji. Slijede tikvice prve klase dužine do 18 centimetara, dok se u drugu klasu ubrajaju veći plodovi, koji i dalje imaju prehrambenu vrijednost, ali im je kora deblja, a sjemenke razvijenije.
Proizvodnja ljetnih tikvica temelji se na presadnicama starim oko 25 dana, s razvijena dva do četiri lista. Za raniju proizvodnju sadnja započinje početkom aprila u zaštićenim prostorima poput niskih tunela, dok se na otvorenom obavlja mjesec dana kasnije.
Sadnja se najčešće obavlja na razmak od 100 x 50 centimetara, a redovna berba, svakodnevna ili svaki drugi dan, ključna je za postizanje visokih prinosa. U optimalnim uvjetima moguće je ostvariti i do 40 tona po hektaru tehnološki zrelih plodova.
Tikvice najbolje uspijevaju na temperaturama između 20 i 25°C tokom vegetativnog rasta, dok su za cvatnju i razvoj plodova optimalne od 25 do 28°C. Ekstremni uvjeti, poput velikih temperaturnih oscilacija, suše ili padova temperature ispod 5 stepeni, nepovoljno djeluju na oprašivanje i dovode do deformiranih plodova.
Zbog velike lisne mase, tikvice imaju povećane potrebe za vodom i zahtijevaju stalnu, ali umjerenu vlažnost tla. Prekomjerno zadržavanje vode, međutim, može biti jednako štetno kao i suša.
Ukloniti listove ispod najnižeg ploda
Važan dio tehnologije uzgoja odnosi se na pravilno oblikovanje biljke. Uklanjanjem suvišnih, oštećenih ili bolesnih listova smanjuje se rizik od razvoja bolesti i štetočina te se omogućuje bolja osvijetljenost plodova.
Stručnjaci savjetuju uklanjanje listova ispod najnižeg ploda, kao i prorjeđivanje onih koji se preklapaju, uz napomenu da biljka treba zadržati oko 12 zdravih listova. U pravilu se ne uklanja više od četvrtine ukupne lisne mase kako se ne bi ugrozio prinos.
Listove je pritom potrebno rezati što bliže stabljici kako bi se spriječilo zadržavanje vlage i razvoj bolesti u ostacima tkiva.
Uz poštivanje ovih preporuka, proizvođači mogu očekivati stabilan prinos i kvalitetne plodove koji zadovoljavaju sve zahtjevnije tržište svježeg povrća, piše Agroklub.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.