Dokumentacija je postala javna nekoliko mjeseci nakon što su stanovnici ruralnog dijela kanadskog Ontarija prijavili da su vidjeli masivna stvorenja koja odgovaraju opisu Bigfoota, piše The Guardian.
Novoobjavljeni materijali uključuju izvještaj biologa iz 1982. koji je istraživao neobične tragove u sjeveroistočnom Oregonu. Uz to, objavljena je i novinska vijest iz Montane iz 2003. o pronalasku tragova te svjedočanstvo o događaju uz jedan potok u istoj državi. Svjedoci su tada uočili stvorenje za koje su isprva mislili da je “jako veliki medvjed, ali medvjedi ne hodaju stalno na stražnjim nogama”.
Ovi dokumenti dio su duge povijesti navodnih viđenja Bigfoota, dvonožnog stvorenja nalik majmunu čije postojanje znanost nije potvrdila. Projekt mapiranja Bigfoota (Bigfoot Mapping Project) do danas je prikupio više od 16.000 prijava o tom kriptidu, što je termin za biće čije postojanje nije dokazano.
U izvještaju iz 1982. biolog Rodney Johnson detaljno je opisao istragu tragova na tri lokacije u nacionalnoj šumi Umatilla. Johnson je napravio gipsane odljeve dva otiska kako bi utvrdio njihovo podrijetlo.
Pritom je naveo osam razloga zbog kojih smatra da tragovi ne pripadaju Sasquatchu. Neki od njih su da se “duljina koraka nije mijenjala s nagibom terena” i da “tragovi na obje lokacije nisu propadali do dna blata”. Primijetio je i da “malim prstima nedostaje jasan ‘jastučić’ na vrhovima, što bi se očekivalo”.
Ipak, Johnson nije u potpunosti isključio mogućnost da su tragovi autentični. “Ako su tragovi lažirani, netko je uložio izniman trud u detalje”, napisao je. “Otiske na stopalu bilo bi jako teško kopirati. Izgledaju vrlo prirodno. Gotovo bih posumnjao da je za izradu lažnih stopala korišten odljev pravog stopala. No, da je to bio slučaj, trebali bi se vidjeti i drugi nabori na stopalu.”
U kasnijem izvještaju Šumarske službe, drugi je istražitelj zaključio kako je riječ o “vrlo vještom pokušaju prevare”. U dopisu je stajalo: “Vjerujem da će ovo biti dovoljno da se slučaj ‘Bigfoot’ zatvori.”
Iako je taj slučaj možda zatvoren, bilo je i drugih. U svjedočanstvu iz 1980. Leo Kinney iz Montane opisao je jedan takav događaj. “Sada ću ispričati neke stvari koje su ušle u povijest”, započeo je svoju priču.
Kinney je napisao da je s još troje ljudi otišao u šumu po lešinu losa. Umjesto toga, naišli su na znakove “druge vrste stvorenja koje je hodalo na stražnjim nogama”. Iako ga nisu izravno vidjeli, primijetili su tragove, osjetili snažan miris i čuli gunđanje.
Zaključili su da je stvorenje odnijelo losa, pa su se dogovorili da ga neće slijediti. “Iako to tada nismo priznali, u kasnijim razgovorima otkrili smo da smo svi osjećali veliku nelagodu”, napisao je Kinney.Josh Redstone, profesor filozofije na Sveučilištu Carleton, ranije je za Guardian objasnio da je Bigfoot savršen primjer ljudske fascinacije neprovjerenim pojavama. “Za ljude koji vjeruju u Sasquatcha postoji uzbuđenje zbog mogućnosti otkrića nečeg novog”, rekao je Redstone.
U lipnju su stanovnici ruralnog Ontarija prijavili da su vidjeli dva stvorenja kako prekapaju po smeću. “Jedno veliko, jedno ne tako veliko”, stajalo je u jednoj prijavi. “Manje je imalo izraženu boju cimeta.”
Drugdje, novinar je 2003. za Clark Fork Valley Press izvijestio da je grupa u Montani pronašla stotine “čudnih otisaka stopala”. Jedna od žena iz grupe izjavila je: “Nisam vjerovala dok nisam vidjela tragove.” Svi koji smatraju da su uočili Bigfoota ili njegove tragove mogu poslati svoje izvještaje Projektu mapiranja Bigfoota, prenosi Index.hr.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.