Profesor međunarodnog prava Senad Ganić ističe da je posebno važan novi pristup dokazivanju genocidne namjere, koji prepoznaje mogućnost istovremenog postojanja namjere etničkog čišćenja i počinjenja genocida.
Ganić, koji se u svom akademskom radu bavi međunarodnim javnim pravom i ulogom Međunarodnog suda pravde u njegovom razvoju, ocijenio je da presuda donesena 19. novembra predstavlja značajan iskorak u međunarodnoj sudskoj praksi, posebno kada je riječ o utvrđivanju odgovornosti država prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.
– Presuda ima historijski značaj jer je ovo prvi put da Međunarodni sud pravde direktno utvrdi odgovornost jedne države. Do sada smo imali situaciju da, barem kada je riječ o postupku Bosne i Hercegovine protiv Srbije, nije došlo do utvrđivanja direktne odgovornosti, već je Srbija osuđena za nesprečavanje genocida – kazao je Ganić.
Prema njegovim riječima, odluka je značajna i zbog toga što potvrđuje mogućnost utvrđivanja odgovornosti države za samo počinjenje genocida u postupku pred Međunarodnim sudom pravde, koji odlučuje o sporovima između država, a ne o individualnoj krivičnoj odgovornosti.
Posebno je ukazao na promjene u pristupu dokazivanju genocidne namjere, koja predstavlja jedan od ključnih elemenata pravne kvalifikacije genocida.
Kako je pojasnio, nova presuda prihvata mogućnost istovremenog postojanja različitih namjera, odnosno da namjera počinjenja nekog drugog zločina ne mora isključivati genocidnu namjeru.
– Novina je u ovom slučaju da postojanje namjere za izvršenje nekog drugog krivičnog djela, nekog drugog zločina ili neke druge radnje ne isključuje genocidnu namjeru. Namjera da se etnički očisti neki prostor ne isključuje i namjeru da se u isto vrijeme izvrši genocid – istaknuo je Ganić.
Pojasnio je da se na taj način otvara mogućnost razmatranja konkurentnih ili kumulativnih namjera prilikom ocjene dokaza.
– Sada možemo govoriti o konkurentskim motivima. Može u isto vrijeme postojati i namjera da se etnički očisti neki prostor i da se izvrši genocid – naveo je.
Prema njegovoj ocjeni, upravo je to jedan od najvažnijih elemenata nove presude, jer bi takav pristup mogao olakšati dokazivanje genocidne namjere u budućim predmetima.
Slučajevi Mjanmara i Bosne i Hercegovine nisu neposredno uporedivi
Govoreći o mogućnosti da bi Međunarodni sud pravde, da je prilikom odlučivanja o tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije 2007. godine primijenio pristup iz najnovije presude, donio drukčije zaključke, Ganić je upozorio na značajne razlike između ta dva predmeta.
Istaknuo je da ne može dati kategoričan odgovor na to pitanje, imajući u vidu različite okolnosti u kojima su zločini počinjeni i pitanje njihove pripisivosti državama.
– Ne bih mogao dati tačan, konkretan odgovor jer je u ovom slučaju država Mijanmar, praktično putem svoje vojske, policije i svojih oružanih organa, vršila te zločine nad Rohinjama, što se, naprimjer, nije moglo na isti način reći za Srbiju, jer je Srbija bila susjedna zemlja Bosni i Hercegovini – pojasnio je Ganić.
Naglasio je da je u predmetu Bosne i Hercegovine protiv Srbije već bilo utvrđeno da je u Srebrenici počinjen genocid, dok je ključno pitanje predstavljala odgovornost Srbije za njegovo izvršenje.
– Nije bilo sporno da je u Srebrenici izvršen genocid. Sporno je bilo da li ga je Srbija izvršila – kazao je.
Zbog toga ne očekuje da bi promjene u pristupu dokazivanju genocidne namjere same po sebi mogle bitno promijeniti zaključke o odgovornosti Srbije iz presude donesene 2007. godine.
Ipak, naglasio je da je riječ o njegovoj početnoj procjeni, zasnovanoj na prvim informacijama o novoj presudi.
Presuda iz 2007. godine ne može se revidirati nakon isteka zakonskog roka
Komentirajući mogućnost ponovnog razmatranja presude u predmetu Bosne i Hercegovine protiv Srbije, Ganić je podsjetio da su presude Međunarodnog suda pravde konačne i da protiv njih nije dozvoljena žalba.
Međutim, pojasnio je da Statut Suda predviđa izuzetan pravni mehanizam revizije presude u slučaju otkrivanja novih činjenica koje bi mogle imati odlučujući utjecaj na ranije donesenu odluku.
– Prema Statutu Međunarodnog suda pravde, presuda je bez prava na žalbu. Ali postoji ustanova koja se na latinskom naziva beneficium novorum. Ukoliko se dođe do novih dokaza, saznanja ili činjenica koje bi, da su Sudu bile poznate u trenutku odlučivanja, bitno utjecale na odluku, eventualno bi moglo doći do njenog preispitivanja – objasnio je.
Istaknuo je da su za pokretanje takvog postupka propisani strogi rokovi.
– Subjektivni rok je šest mjeseci od saznanja za činjenicu, a objektivni, prekluzivni rok deset godina od donošenja presude – naveo je Ganić za Fenu.
Budući da je presuda u predmetu BiH protiv Srbije donesena 26. februara 2007. godine, desetogodišnji rok za podnošenje zahtjeva za reviziju istekao je 2017. godine.
Ganić je ujedno izrazio sumnju da bi novi pristup ocjeni genocidne namjere mogao bitno utjecati na ranije zaključke o međunarodnopravnoj odgovornosti Srbije, posebno imajući u vidu različite okolnosti dvaju predmeta.
Nova presuda mogla bi olakšati dokazivanje genocida
Govoreći o dugoročnim posljedicama presude protiv Mijanmara, Ganić je ocijenio da će ona imati značajan utjecaj na razvoj međunarodnog prava i buduću sudsku praksu.
Prema njegovim riječima, dosadašnje dokazivanje genocidne namjere bilo je posebno zahtjevno u slučajevima u kojima su postojali dokazi o namjeri etničkog čišćenja ili počinjenja drugih zločina.
Smatra da nova presuda predstavlja važan iskorak jer potvrđuje da postojanje jedne namjere ne mora automatski isključivati drugu.
– Ova presuda definitivno će imati utjecaj na međunarodno pravo, na međunarodno krivično pravo, a u kontekstu dokazivanja genocida ona će to olakšati samom činjenicom da prvi put imamo prihvatanje koncepta konkurentskih motiva – kazao je.
Ganić naglašava da je postojanje genocidne namjere i dalje neophodno dokazati, bez obzira na razmjere počinjenih zločina.
– Bez genocidne namjere nema genocida, bez obzira na zločine i njihove razmjere – istaknuo je.
Prema njegovom tumačenju, Sud je u novoj presudi prihvatio da različite namjere mogu postojati istovremeno, što bi u budućim postupcima moglo imati značaj za ocjenu dokaza o genocidu.
– Sud je u ovom postupku rekao da namjere mogu biti konkurentske, mogu biti kumulativne. Mogu postojati istovremeno i namjera za etničkim čišćenjem i namjera da se izvrši genocid. U tom smislu to jeste olakšavanje dokazivanja – zaključio je Ganić.
Međunarodni sud pravde je 19. novembra utvrdio da je Mijanmar počinio genocid nad Rohinjama tokom vojnih operacija 2017. godine, čime je prvi put u svojoj historiji utvrdio odgovornost jedne države za počinjenje genocida.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.