Svemirski teleskop James Webb je naše novo oko u svemiru, donosi nam spektakularne slike iz svemirskih dubina i pokazuje nam kosmos kakav nikada prije nismo vidjeli.
Kuda ide svemirsko putovanje s ljudskom posadom? Dugoročni cilj je Mars, barem je u Muskovom fokusu, ali dokle smo s Mjesecom?
San o putovanju od trnja do zvijezda datira ko zna otkad. Možda još od Ikara kad se vinuo u nebesa, dosegao granicu, pa stradao. U sadašnjosti, tehnologija je omogućila (pre)bogatom čovjeku da pređe granicu svemira i uživa u nezamislivim prizorima, neočekivanim situacijama, neobičnim stanjima…
Za veliku većinu Zemljana, kosmos je (još) nedostižan. Provesti odmor u svemiru zvuči kao fantazija nekog SF filma.
Potpuno se slažem s izjavom dramskog pisca i scenariste sir Toma Stopparda pa se ne pravim da razumijem svemir: “puno je veći od mene”. Zato smo o svemiru, odnosno svemirskom turizmu razgovarali s Ljubom Runjićem, dekanom Veleučilišta u Šibeniku, autorom tri knjige, više naučnih i stručnih radova te stručnjakom za mnoge oblasti, između ostalih, što je naročito interesantno, i za svemirski turizam.
Za početak, možete li nam u najkraćim crtama, ukoliko se uopšte može sažeti, objasniti šta bi to bio svemirski turizam s obzirom na to da je postao realnost?
– Svemirski turizam je realnost već dvadesetak godina, odnosno let Dennisa Tita na Međunarodnu svemirsku postaju (ISS) 28. travnja 2001. označio je početak svemirskog turizma, a Tita promovirao u prvog svemirskog turista. “Zadovoljstvo” putovanja ruskom svemirskom letjelicom Sojuz do Međunarodne svemirske postaje i osmodnevni boravak u “najskupljem hotelu u svemiru” koštalo je Tita dvadeset milijuna američkih dolara. Shodno tome, pod pojmom “svemirski turizam” podrazumijevamo svaku komercijalnu aktivnost koja svojim korisnicima nudi iskustvo putovanja u svemir, govori Runjić za Bosnainfo.
Ubrzo će se navršiti dvije godine otkako je britanski milijarder Richard Branson, osnivač Virgin Galactica, prvi krenuo u svemir vlastitom raketom. Devet dana poslije, i najbogatiji čovjek na svijetu, osnivač Amazona, Jeff Bezos vinuo se svemirskim brodom svoje kompanije Blue Origin. Njihovi letovi bili su suborbitalni? Šta bi to značilo? Da li su letjelice prešle granicu svemira?
– U svemirskom turizmu trenutno se prakticiraju dvije vrste letova – suborbitalni i orbitalni, dok je treća vrsta – lunarni (let do Mjeseca) tek u najavi. Suborbitalni let podrazumijeva putovanje od nekoliko sati tijekom kojih svemirski turisti prelaze granicu između zračnog prostora i svemira (100 kilometara od Zemljine površine), doživljavaju nekoliko minuta bestežinsko stanje, te se potom vraćaju na Zemlju, objašnjava naš sagovornik.
Dodaje da ti letovi nisu toliko tehnički zahtjevni te da su stoga i cjenovno pristupačniji, pa nam pojašnjava i šta bi to bili orbitalni letovi:
– Pod orbitalnim letovima podrazumijevamo putovanja tijekom kojih svemirski turisti ulaze u Zemljinu orbitu, kruže neko vrijeme oko Zemlje, u pravilu na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) te se potom vraćaju na Zemlju. Da bi se dosegla Zemljina orbita te ostalo u njoj, potrebno je postići “orbitalnu brzinu” od otprilike 28.000 km/h. Upravo to je razlog što je ovaj oblik svemirskog turizma tehnički iznimno zahtjevan, a samim time i izuzetno skup. U oba slučaja turisti dosežu granicu svemira za koju većina država smatra da se nalazi na visini od 100 kilometara od Zemljine površine (tzv. Karamanova linija), premda Sjedinjene Države priznaju 80 kilometara kao granicu svemira.
Kako izgleda putovanje u svemir? Da li rakete prate balističku putanju, slikovito rečeno, kao meci ispaljeni u vazduh, dostignu određenu visinu, pa padaju?
– Trenutno postoje dva načina putovanja u svemir. Najčešće je to klasično lansiranje uz pomoć rakete, nakon kojeg, kad letjelica (kapsula) s putnicima dosegne određenu visinu, slijedi njezin povratak na Zemlju uz pomoć padobrana pri čemu kapsula više nije ponovno upotrebljiva. Virgin Galactic je pak razvio lansiranje svemirskog broda sa zrakoplova-nosača (broda majke) koji na visini od 15-ak kilometara ispušta svemirski brod koji potom uključuje vlastiti pogon i doseže granicu svemira. Svemirski brod se potom kao klasični zrakoplov spušta na Zemlju, odnosno pistu te se pri tome može ponovno koristiti za put u svemir.
Prema nekim podacima, Branson i njegova kompanija već su započeli prodaju karata za 90-minutni svemirski spektakl. Sve u svemu, međutim, gosti provode samo nekoliko minuta u bestežinskom stanju i za tih nekoliko minuta moraće iskeširati, kako se priča, 432.000 eura. Blue Origin će takođe naplatiti nekoliko stotina hiljada eura, a let traje samo 10 minuta – tačan iznos još nije objavljen...
Putovanje svemirskim brodom Crew Dragon šefa SpaceX-a Elona Muska trebalo biti znatno skuplje. Zauzvrat, svemirski turista može vidjeti više. Musk još nije otkrio cijenu, ali zabava bi trebala koštati nekoliko miliona eura. Najekskluzivnije je putovanje na Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS). U zavisnosti od toga koliko dugo turisti tamo ostanu, za let i boravak se plaća najmanje 50 miliona eura. Kad će svemir biti dostupan, eto ne baš nižoj, ali nekoj srednjoj klasi? Da li je to budućnost turističkog segmenta?
– Budućnost turizma definitivno leži u svemiru. Očekivati je da će, zahvaljujući ubrzanom tehnološkom razvoju svemirske industrije, njenom komercijalizacijom te samim time sve većim ulaganjima, doći do značajnog inteziviranja svemirskog turizma. Neke projekcije govore da će od 2023. do 2030. svemirski turizam rasti po godišnjoj stopi od 40-ak % te doseći ukupnu vrijednost od 8 milijardi eura.
Druge pak projekcije predviđaju brojku od čak 57.000 turista u svemiru do 2030. i prihode od 20 milijardi dolara. Kad bi se ostvario i dio spomenutih predviđanja, neminovno bi došlo do snižavanja cijene putovanja u svemir, tako da vjerujem da će možda, ne baš kroz sljedećih desetak godina, ali sigurno do 2040. cijena putovanja u svemir, barem onog suborbitalnog, biti u rangu kupnje automobila srednje klase. Orbitalna putovanja, uključujući i boravke u budućim „svemirskim hotelima“ koji će kružiti oko Zemlje, i u budućnosti će biti dostupna isključivo milijunašima, ali ipak nemojmo podcijeniti sve veća ulaganja u svemirsku tehnologiju i brzinu njezinog razvoja koja može „srušiti“ i cijenu orbitalnih putovanja.
Još jedan od najbogatijih ljudi u svijetu, pomenuti Musk, prema pisanjima medija, želi poslati milion ljudi na Mars do 2050. godine i tamo napraviti grad. Da li su njegovi snovi iole realni?
– Elon Musk je vizionar. Neke od njegovih ideja su poprilično kontroverzne, pa tako i ova glede masovnog nastanjivanja ljudi na Mars do 2050. Trenutno se 2029. smatra najranijim potencijalnim datum slanja ljudi na Mars. Velika je vjerovatnost da ćemo kroz sljedećih 20-ak godina uistinu vidjeti prve ljude na Marsu, ali za osnivanje trajno naseljenih kolonija, pa i onih s minimalnim brojem ljudi, trebat će još puno više vremena. Nemojmo zaboraviti da put do Marsa traje između 6 i 9 mjeseci, odnosno procjena je da bi povratni put trajao godinu i pol.
Kakve pripreme mora da prođe bogati, zainteresovani “svemirac”?
– Pripreme za suborbitalne letove nisu toliko zahtjevne, te osim prethodnog medicinskog pregleda, zahtijevaju nekoliko dana posebnih priprema prije samog leta. S druge strane, pripreme za orbitalne letove su dosta zahtjevnije i rigoroznije te traju skoro pola godine u za to posebno predviđenim ustanovama kao što su Zvjezdani grad u Rusiji ili NASA-in Svemirski centar u Houstonu.
Da li je svemirski turizam opasan za našu planetu?
– U ovom trenutku ne postoji opasnost od svemirskog turizma za našu planetu. Ipak, u budućnosti kada dođe do masovnog svemirskog turizma postavit će se i pitanje zaštite okoliša, i to ne samo onog na Zemlji već i u svemiru. Za bilo kakvu vrstu lansiranja koriste se različita goriva koja onečišćuju okoliš, a kako se svemirska industrija bude razvijala, povećavat će se i razina onečišćenja.
Drugo pitanje se odnosi na tzv. svemirski otpad koji budu stvarali svemirski turisti. Taj otpad uključuje primjerice dijelove raketa, spremnika, komunikacijske opreme, napuštenih modula, raznorazne krhotine itd.
Dodaje da dio tog otpada pada nazad na Zemlju te prilikom pada izgori kroz atmosferu, ali..
– Zabilježeni su slučajevi gdje su pojedini dijelovi raznih svemirskih objekata uspjeli doći do Zemljine površine i napraviti manju štetu. Što se svemirski turizam bude više razvijao, rast će i mogućnost nastanka ozbiljnije štete na Zemlji od svemirskog otpada, pa čak i one sa smrtnim ishodom.
Također, dio tog otpada ostaje u svemiru te se pri tome formiraju tzv. polja svemirskog otpada koji zbog Zemljine gravitacije kruže oko naše planete i pri tome zbog potencijalne kolizije (sudara) predstavljaju opasnost i za aktivne svemirske objekte i za ljude koji se mogu nalaziti u njima. Iz dana u dan ta polja oko naše planete sve su veća i gušća, tako da i opasnost od sudara proprocionalno s time raste.
I na kraju, ne mogu a da ne pitam… S obzirom na to da ste stručnjak za svemir, ali i za evropske integracije, šta mislite, hoće li BiH prije u EU ili u svemir?
– Bit će to vrlo neizvjesna utrka, ali u zemlji piramida sve je moguće, pa i to da prije pošalje nekoga u svemir nego da uđe u Europsku uniju.
I tako, ljudi putuju po svemiru, a nas vlast drži u tri etnonacionalističke fantazmagorije uvjeravajući nas da nikada nismo bolje živjeli. I sve dok je tako, iluzorno je očekivati ne da ćemo u dogledno vrijeme ući u EU nego da ćemo ispuniti barem dva od onih 14 prioriteta koji su pred nas postavljeni… A gdje su tek uslovi za svemir?