Mirsada Mekić pripada onima kod kojih se glas i emocija teško mogu razdvojiti. Kada zapjeva, nije to samo interpretacija melodije i teksta. U njenom glasu kao da se susreću zavičaj, sjećanje, tradicija i ono nevidljivo što čovjek nosi u sebi i prepoznaje tek kada čuje pjesmu koja ga dotakne.
Ova bosanskohercegovačka pjevačica narodne muzike značajniju pažnju javnosti na sebe skrenula učešćem u regionalnom muzičkom takmičenju „Nikad nije kasno“, gdje je stigla do samog finala. Svojim emotivnim nastupima, a posebno izvedbom pjesme „Mojoj majci“, uspjela je ganuti i žiri i publiku. Ali, njen muzički put nije počeo televizijskim reflektorima. On traje mnogo duže i satkan je od brojnih nastupa, druženja s pjesmom, rada u kulturnim udruženjima i, prije svega, iskrene ljubavi prema bosanskohercegovačkoj muzičkoj tradiciji.
Rođena je u Hruštima kod Nevesinja, a već dugi niz godina živi i radi u Busovači. Zanimljivo je da muzika nije njeno osnovno zanimanje. Zaposlena je u Općini Busovača, pa između svakodnevnih poslovnih obaveza, porodičnog života i drugih poslova pronalazi vrijeme za ono što joj je očigledno zapisano u srcu – pjesmu.
I upravo je u tome jedna od posebnosti Mirsade Mekić.
Nije ona od onih koji su život podredili estradi. Naprotiv. Podjednako je bliska svakodnevnim, običnim poslovima i velikoj sceni. S podjednakom ozbiljnošću prihvata svoje poslovne obaveze, ali i mikrofon. Poznata je po svojoj svestranosti i skromnosti, pa će bez mnogo razmišljanja govoriti o poljoprivredi i seoskim poslovima, a onda stati pred publiku i pjesmom pokazati zbog čega je godinama cijene oni koji poznaju njen rad.
Ta jednostavnost vjerovatno je i jedan od razloga zbog kojih njena interpretacija djeluje prirodno. U njenom pjevanju nema potrebe da se bude nešto drugo. Mirsada ostaje ono što jeste – žena koja poznaje vrijednost tradicije i koja joj prilazi s poštovanjem.
Posebno mjesto u njenom radu zauzima naša tradicionalna pjesma sevdalinka.
Za Mirsadu ona nije samo dio muzičke prošlosti. Sevdalinka je, kako često ističe, svojevrsna lična karta Bosne i Hercegovine. U njoj su ostali naši gradovi, avlije, sokaci, ljubavi, čežnje, rastanci, susreti, radosti i tuge. U njoj je ostao duh jednog vremena, ali i osjećaj koji ni danas nije izgubio snagu.
Zato Mirsada sevdalinku ne pjeva samo da bi je otpjevala. Ona je nastoji razumjeti.
Kao osnivačica i predsjednica Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ Busovača, članica sarajevskog Udruženja ljubitelja sevdaha „Sevdalinka“ i dugogodišnja članica Vokalnog ansambla „Srma“ iz Fojnice, ona je svoj odnos prema tradiciji pretvorila i u konkretan društveni i kulturni angažman.
Vokalni ansambl „Srma“ okuplja interpretatorice s područja Busovače i okolice, a njegov rad usmjeren je na izvođenje, njegu i očuvanje tradicionalne bosanskohercegovačke pjesme sevdalinke, kao i tradicionalnih vokalnih napjeva predstavljenih i kroz savremenije aranžmane.
Tako Mirsadin rad odavno nadilazi ono što se vidi na pozornici.
Jer, sačuvati pjesmu znači mnogo više nego zapamtiti njen tekst i melodiju. Potrebno je sačuvati način na koji se ona pjeva, osjećaj koji nosi i poruku koju prenosi. Potrebno je približiti je mladima i pokazati im da tradicija nije nešto što pripada samo prošlosti.
Mirsada upravo tu vidi svoj dio odgovornosti.
Ona ne želi da se sevdalinka pretvori u muzejski eksponat. Naprotiv, želi da živi.
Da se pjeva.
Da se čuje.
Da dođe do novih generacija.
Njena saradnja na bosanskohercegovačkom igranom filmu „Amanet“, kojeg potpisuju busovački autori Mirza i Nijaz Begović, otvorila je još jedno poglavlje u njenom umjetničkom radu.
U filmu je otpjevala službenu pjesmu „Nit što spaja“. Tekst i muziku napisao je reditelj filma Mirza Begović, dok je aranžman uradio Ashar Kurtović.
Film, sniman na lokacijama u općini Busovača, prvenstveno u selu Podstijena, govori o tradiciji, selu, ljubavi i porodičnim vrijednostima. U takvom ambijentu Mirsadin glas dobio je posebnu funkciju. Postao je dio atmosfere filma i svojevrstan njegov zvučni potpis.
I nije slučajno što je upravo ona dobila priliku da otpjeva pjesmu koja treba nositi emociju takvog ostvarenja. Njena interpretacija već je prepoznatljiva po tome što u prvi plan stavlja emociju, a ne pjevačku demonstraciju.
Mirsada Mekić nema objavljen službeni studijski album. Njena dosadašnja diskografija uglavnom je vezana za nastupe i interpretacije narodnih pjesama i sevdalinki.
„Mojoj majci“, „Sviđaš mi se, momče“, „Da se opet rodim“, „Omer beže“, „Zbog tebe“… i druge pjesme samo su dio repertoara kroz koji je publici pokazivala svoj pjevački senzibilitet.
Ali, posljednji period donosi nešto novo.
Nakon godina provedenih u interpretiranju pjesama drugih autora, Mirsada je odlučila napraviti iskorak i snimiti autorsku pjesmu „Hercegovka“.
Tekst je napisao Nijaz Begović, scenarista filma „Amanet“, muziku sama Mirsada Mekić, dok je aranžman uradio Ahmed Šabić. U video ruho pjesmu je „obukao“ Boris Trogrančić.
Tako je nastala pjesma koja je za Mirsadu mnogo više od još jednog snimka.
Ona je svojevrsna potvrda da se njen odnos prema tradiciji ne završava na interpretaciji već napisanog. Mirsada želi i sama stvarati. Pisati pjesme u duhu tradicije, ali ih oblikovati vlastitim osjećajem i iskustvom.
To je, zapravo, jedan od najljepših načina da tradicija ostane živa – da se ne samo čuva ono što je naslijeđeno nego da se stvaraju nova djela koja iz tog naslijeđa crpe inspiraciju.
Već sam naslov „Hercegovka“ dovoljno govori o tome koliko je zavičaj važan u njenom stvaralaštvu.
Rođena u Hruštima kod Nevesinja, a životno vezana za Busovaču, ona u sebi nosi dvije geografske i emocionalne tačke koje su obilježile njen život. Hercegovina joj je zavičajno polazište, Bosna životno odredište, a pjesma prostor u kojem se ta dva svijeta susreću.
-Godinama je postojala želja za pjesmom koja će biti moja, koja će nositi moje emocije, život i priču, kaže Mirsada Mekić. Ovo je pjesma u kojoj sam pronašla sebe i presretna sam što njome mogu počastiti sve one koji su u vremenu iza pratili ili sada prate moj rad.
U tim riječima možda je i najviše sadržano ono što „Hercegovku“ razlikuje od drugih pjesama. Ona nije nastala zato što je trebalo napraviti novu pjesmu. Nastala je iz potrebe da Mirsada konačno kroz muziku ispriča dio vlastite priče.
Kada se sagleda njen dosadašnji rad, „Hercegovka“ se pojavljuje kao logičan nastavak jednog puta.
S jedne strane imamo Mirsadu koja svakodnevno obavlja svoje profesionalne obaveze, živi život obične žene, bavi se i poslovima koji nemaju mnogo dodirnih tačaka sa scenom. S druge strane je Mirsada koja pred publikom postaje interpretatorica emocije, čuvarica sevdalinke i sve više – autorica.
Ta dva svijeta kod nje ne stoje jedan nasuprot drugom. Naprotiv. Između njih postoji čvrsta veza.
Možda upravo zbog toga njeno pjevanje ima posebnu toplinu.
Jer ona pjesmu ne doživljava kao proizvod.
Doživljava je kao uspomenu.
Kao razgovor s prošlošću.
Kao način da se ne zaboravi ko smo i odakle smo.
U vremenu u kojem se mnogo toga brzo mijenja, a još brže zaboravlja, Mirsadin trud da kroz kvalitetnu interpretaciju čuva i promoviše sevdalinku ima posebnu vrijednost. Njena aktivnost pokazuje da očuvanje tradicije nije posao samo institucija, festivala i stručnjaka. To rade i pojedinci koji pjesmu nose u sebi i koji su spremni svoj talenat staviti u službu onoga što vrijedi sačuvati.
A Mirsada Mekić, očigledno, ima još mnogo toga da kaže.
I otpjeva.
Možda će „Hercegovka“ ostati zapisana kao njena prva velika autorska priča. A možda će tek otvoriti vrata novim pjesmama koje će, poput starih sevdalinki, pronaći put do srca onih koji ih slušaju.
Jer dobre pjesme imaju jednu čudnu osobinu – ne pripadaju samo onome ko ih napiše ili otpjeva.
Kada ih publika prihvati, one postaju zajedničko sjećanje.
A Mirsada Mekić upravo takve pjesme želi pjevati i stvarati.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.