Promociju je upriličilo Društvo bosanskohercegovačkih pisaca, prevodilaca i bibliotekara u Švedskoj (SBHFOB), a događaj je bio mnogo više od predstavljanja književnog djela bio je to emotivan susret i snažno svjedočanstvo o istrajnosti i unutrašnjoj borbi ljudi iz Bosne i Hercegovine.
Korijeni i umjetnost kao način opstanka
Govoreći o svom životnom i stvaralačkom putu, autorica se prisjetila djetinjstva i oca koji je vodio dnevnik, što je probudilo njenu cjeloživotnu potrebu za pisanjem. Ti rani zapisi prerasli su u sudbinski način izražavanja koji ju je pratio kroz najteže periode. Upravo ta potreba da misli i emocije pretoči u riječi i slike postala je njen način preživljavanja.
Knjiga „Otključane radosti“ simbolično nosi poruku otpora prema beznađu. Iako je život autorice obilježen ratom i izbjegličkim iskustvom, ona naglašava da su je održale male, svakodnevne radosti – trenuci stvaranja, osmijeh djeteta ili podrška prijatelja.
Put od Goražda do Švedske
Posebno emotivan dio njenog kazivanja odnosio se na 1992. godinu, kada je bila primorana napustiti rodno Goražde kako bi spasila djecu. Prolazeći kroz izbjeglički put i osjećaj gubitka identiteta, Enisa nije dozvolila da se njen stvaralački duh ugasi.
Naprotiv, u tim trenucima nastaju i njene prve slike – djela koja iz tame rađaju cvijeće, a iz crnila svjetlost. Te slike bile su poruke ohrabrenja njenoj djeci i drugim izbjeglicama, podsjetnik da strah neće trajati zauvijek i da nada u novi početak postoji.
Misija prosvjetnog radnika u dijaspori
Iskustvo Enise Popović Čengić oslikava širu sudbinu bh. dijaspore. U tuđim zemljama, bez poznavanja jezika i sigurnosti, naši ljudi su kroz umjetnost čuvali uspomene na domovinu. Kao prosvjetna radnica u Švedskoj, Enisa je radila s djecom koja su nosila slične ratne traume. Pred njima je morala biti oslonac – vedra i puna nade – dok joj je umjetnost pomagala da izrazi ono što se riječima nije moglo opisati.
Značajan segment njenog rada bio je i organizovanje obrazovanja za djecu izbjeglice u Sloveniji, što potvrđuje snažnu potrebu dijaspore da očuva jezik i kulturu čak i u najtežim okolnostima. Bio je to vid borbe protiv zaborava i očuvanje emocionalne veze s Bosnom i Hercegovinom.
Most između riječi i slike
Knjiga je obogaćena autoričinim slikama, što dodatno naglašava neraskidivu vezu između unutrašnjeg svijeta i stvarnosti. Kada je jezik predstavljao prepreku, njene slike su govorile, a kada su riječi bile teške, umjetnost je pronalazila put.
Priča Enise Popović Čengić podsjeća da su snaga i stvaralaštvo najjači tamo gdje su okolnosti najteže. Njena „otključana radost“ nije samo lična pobjeda, već simbol otpornosti jedne generacije koja je uspjela sačuvati vjeru u život, ljude i povratak korijenima.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.