Mnogi hoteli su se još u novembru bacilli u potragu za radnom snagom.
Za oglašavanje radnih pozicija koriste društvene mreže, vlastitu internetsku podstranicu namijenjenu za zapošljavanje, koriste podršku agencija za zapošljavanje radnika, portale za oglašavanje poslova.
Pored hotela, u potrazi za radnicima su i privatni ugostiteljski objekti i pružaoci smještaja.
Za sezonski rad u Hrvatskoj sprema se i veliki broj ugostiteljskih radnika iz Bosne i Hercegovine. Kako kažu, osnovni razlog odlaska su plate, koje u BiH ne bi mogli zaraditi, te bolji uslovi.
Iznosi koje mogu zaraditi naši kuhari ili konobari zavise od mjesta, regije, nivoa usluge koji se pruža, od toga da li se radi o konobi, luksuznom restoranu ili nekom dobro organiziranom hotelu, piše Bloombergadria.com.
Plate u Istri su najviše, ali su tamo i veći životni troškovi. U suštini, plate idu od 1.200 eura za konobare do iznad 2.000 eura za glavne kuhare i roštilj majstore.
Konobari su u odnosu na kuhare u nešto “povoljnijem” položaju, budući da imaju mogućnost dodatne zarade preko bakšiša.
Faruk M. iz Mostara već nekoliko godina ide raditi kao kuhar u jednom hotelu na hrvatskom primorju, a kako kaže, uslovima je i više nego zadovoljan.
Kaže da sezona obično kreće u martu, mada većina sezonaca dolazi u aprilu ili maju, ali i to zavisi od nivoa usluga koji se pruža, organizacijske jedinice, pa neki restorani znaju zvati i ranije.
“Potražnja za ljudima je velika, budući da sve više mladih ljudi odlazi iz Hrvatske, pa se tu nastoje popuniti rupe sezoncima iz regiona, posebno BiH, Srbije i S. Makedonije. Budući da posljednjih godina i sezonci iz navedenih zemalja idu za boljim uslovima, može se vidjeti sve više sezonaca iz azijskih zemalja, poput Tajlanda, Bangladeša ili Nepala’‘, kaže on za Bloomberg Adriju.
Za njega, u hotelu u kojem radi sezona počinje između 1. aprila i 1. maja i traje sve do početka novembra, a nerijetko se produži i na sredinu tog mjeseca.
Hrvatska sigurna opcija
Faruk pojašnjava da, kada je riječ o radu u nekim drugim zemljama, postoje mogućnosti, prije svega u Italiji, ali više u smislu neke dodatne edukacije ili obrazovanja.
“Naravno, posljednjih godina poteže se pitanje posla u Dubaiju, mada je to mač sa dvije oštrice, mačak u vreći, budući da znam neke ljude koji se tamo nisu dobro proveli, u smislu da su isplate manje nego u Hrvatskoj, a da ne govorim o drugim zemljama na Zapadu, zatim uzimanju pasoša, čime si ti praktično vezan za to mjesto. Srećom, poznajem neke ljude koji rade tamo, i koji imaju provjerene informacije gdje i na koje bih mjesto mogao upasti, a da ne dolazim u nezgodne situacije”, dodaje Faruk.
“Ugovor u kojem su postavljeni uslovi potpisuje se ranije i uglavnom na šest mjeseci, mada može i na devet mjeseci. Uslovima sam i više nego zadovoljan, počevši od radnog mjesta, kolegijalnosti i timskog rada, zatim opreme kojom se radi, a koja umnogome olakšava posao, pa preko toga da sam zdravstveno i penziono osiguran, da imam sasvim dobar smještaj, dnevne obroke koji su plaćeni, a i plata je redovna”, pojašnjava.
Vrlo često se navodi kako sezonski radnici rade i po 12 sati bez ijednog slobodnog dana.
Faruk kaže da se unaprijed zna da kada ideš na sezonu, ideš samo zbog posla i da je posebno na vrhuncu sezone broj slobodnih dana reduciran, “mada se mogu i tada uhvatiti dva dana mjesečno. Inače, u tom nekom predsezonskom i postsezonskom periodu, jedan dan sedmično je slobodan”.
Kada je riječ o prekovremenim satima, Faruk pojašnjava da, iako je ugovorom s hotelom vezan do početka pa najdalje sredine 11. mjeseca, ugovor se, uz pristanak, može i produžiti na mjesec, dva, pa čak i tri, zahvaljujući prekovremeno odrađenim satima.
”Ti prekovremeno odrađeni sati se kasnije obračunavaju i po tom produženom ugovoru vodi se kao da radiš, osiguran si sve do njegovog isteka-od jedan do tri mjeseca. Pri tome možeš dobiti neke benefite i nagrade ako se uhvati Božićnica”, kaže on.
Za sezonu se zaradi godišnja bh. plata
Za rad na hrvatskom primorju sprema se i Amer V., konobar iz Sarajeva, koji 15. maja odlazi da radi u jednom restoranu na otoku Pag.
Početna plata, u predsezoni, koju je dogovorio iznosi 1.300 eura, dok će u sezoni taj iznos narasti na 1.600 eura, a računa i na bakšiš. Amer je inače do sada radio u jednom sarajevskom hotelu za platu upola nižu od ove koja mu se nudi u Hrvatskoj.
”Iznos koji ću tamo zaraditi u BiH ne bih mogao nikada. Prijatelj, koji ide zajedno sa mnom, prošle godine je za četiri mjeseca, pored iznosa koji je slao porodici, zaradio iznos koji prelazi iznos godišnje plate koju bi zaradio u BiH”, kaže on za Bloomberg Adriju.
Dodaje da mu nisu problem ni smjene od 12 sati niti rad bez slobodnog dana.
“Osnovni cilj zbog kojeg idem je zarada i nije mi problem raditi svaki dan po 12 sati. Kad uzmem u obzir očekivanu zaradu, onda ću imati prostora i da se dobro odmorim nakon završetka sezone”, pojašnjava.
A kako kaže, ne brine se šta će biti poslije povratka u BiH, jer posao kao konobar uvijek može naći.
Prema posljednjim podacima, u sektoru ugostiteljstva i hotelijerstva u BiH je bilo zaposleno 41.188 osoba. Prosječna plata u ovoj djelatnosti iznosi 875 KM i znatno je niža od prosječne plate u BiH, koja je prema posljednjim podacima iznosila 1.328 KM.
Ovo je i jedan od razloga zbog čega ovaj sektor bilježi manjak radnika. Prema riječima Dominika Raškaja, stručnjaka portala Boljiposao.ba, potražnja za radnicima u turističkom i ugostiteljskom sektoru, ali i uslužnim djelatnostima kao što su trgovci, skladištari te u sektoru transporta će se nastaviti.
“Definitivno najveće probleme možemo očekivati u uslužnim djelatnostima, ugostiteljstvu i cijelom turističkom segmentu s obzirom na to da su tu primanja još nedovoljno primamljiva za veći pronalazak radnika”, ističe Raškaj.
Željko Tatić, predsjednik Udruženja radnika ugostiteljstva i turizma u RS, za Bloomberg Adriju kaže da je trenutno alarmantno stanje u ugostiteljsko-turističkom sektoru.
”Radnici koji nedostaju u našem sektoru morat će biti zamijenjeni radnicima koji dolaze iz manje razvijenih zemalja od nas, kao što su Nepal, Filipini, Tajland,…., ali tu dolazimo do pitanja da li je to kvalitetna radna snaga, da li oni mogu zamijeniti naše radnike i da li mogu predstavljati turizam u BiH”, kaže Tatić.
Ono što uposlenici u ovom sektoru traže, prema njegovim riječima, pored redovnih i normalnih primanja, prije svega je poštovanje poslodavca prema radnicima, ali i poštovanje gostiju.
”Nažalost, doživljavaju nas kao ‘niži stalež’, a nisu ni svjesni da smo mi gospoda na usluzi gospodi. Upravo to je i razlog zašto više nemamo, odnosno imamo sve manje kvalitetnih radnika – tjeraju kvalitetne radnike da mijenjaju profesiju”, kaže on.
Domaći ugostiteljsko-turistički sektor u problemu
Dodaje da veliki problem predstavlja i siva ekonomija, ”a javna tajna je da je to u našem sektoru bilo najzastupljenije, pa s tim u vezi i radnici koji rade u sektoru ugostiteljstva nisu ‘kreditno sposobni’ za rješavanje gorućih finansijskih problema”.
Na sve to dolazi i sezonski odlazak radnika koji će se svakako odraziti i na bosanskohercegovački turističko-ugostiteljski sektor, što će se prije svega osjetiti na kvalitetu usluge, a pojedini ugostitelji trpe i finansijske gubitke.
”Naravno da neće stati industrija turizma i ugostiteljstva, ali sam siguran da su zbog nekvalitetne radne snage pojedini ugostitelji u gubitku i do 20 posto, ali ne samo ugostitelji, već i sama država kroz nedostatak kvalitetne radne snage koja može kvalitetno prezentovati i prodati domaće proizvode”, naglašava Tatić, te dodaje: ”U toku sezone odlazi nekoliko hiljada kvalitetnih ugostitelja na sezonu, gdje rade i po nekoliko sezona u istim lokalima, pa postavljamo sebi pitanje, kako to da su u Hrvatskoj dobri i kvalitetni radnici, a kod nas nisu?”
A da radnici ne bi odlazili iz BiH, jasno da je potrebno raditi na unapređenju uslova rada. Faruk kaže da su uslovi na primorju sigurno bolji nego kod nas, mada je posljednjih godina primijetio značajan napredak u realnom sektoru i ugostiteljstvu u BiH.
“Ima nekoliko restorana i hotela koji su podigli priču na viši nivo, rekao bih čak i svjetski. Primijetio sam da su gazde odlučile u nedostatku radne snage, a kako bi istu zadržale i privukle, povećati isplate, što je jako dobro” ističe Faruk.
“Međutim, osim plate, jako je bitan odnos prema radnoj snazi, jer je kuharski zanat jako težak, rekao bih čak da se radi o rudarskom poslu, s obzirom na to da znam koliko je vremena i truda potrebno da se neko jelo iznese na sto pred gosta i da gost bude zadovoljan, što je naravno i krajnji cilj ovog posla”.
” Znači, pored kolegijalnosti i timskog duha, bitan je taj neki ispravan odnos prema radnicima, poštovanje, razumijevanje, što je po meni puno bitnije od samog regresa”, zaključuje Faruk.