
Patnja je lijepa, patnja je prijatelj. Praznina je strašna...
Šta me u iznova vratilo u onu noć, posljednju noć koju je babo proživio u našoj kući? Možda ta čudna mješavina, čisto konfuzija različitih osjećanja?

Šta me u iznova vratilo u onu noć, posljednju noć koju je babo proživio u našoj kući? Možda ta čudna mješavina, čisto konfuzija različitih osjećanja?

Protesti 2. aprila 2025. godine su se pokazali kao veliki promašaj. Najbolje to potvrđuje izjava jednog zastupnika u Parlamentu Federacije BiH koji je iz Gračanice. Čovjek nije vidio prosvjednike.

Historija se ponavlja. Na sceni je rat, onaj oružani nikada nije prestajao. Odvijao se različitog inteziteta i obuhvata. U pozadini je bila politika.

Čudne se stvari događaju na Balkanu i u njegovoj okolini! Sindrom militarizacije Evrope prenio se i na ove rovite prostore, što nije neko iznenađenje, ali zato jeste činjenica da članice NATO saveza potpisuju sporazume o „saradnji u odbrani“… sa različitim partnerima!?

Prvi april Međunarodni je dan šale. Za svijet, jedan dan međunarodni. Naši političari tako “dobro rade” da bi sve dane u Bosni i Hercegovini trebalo proglasiti Danima šale.

Šta mi možemo znati o zbivanjima u duši drugog čovjeka, njegovim lomovima, strahovima, borbama, željama?

Ovih dana "svašta" se dešava. Počnimo redom. Sudi se čovjeku zato što je pribavio tri diplome. Prva, nekako. Druga, onako. I treća, za svaki slučaj.

Bože dragi, nema čovjeka koga nešto ne pritišće, ne proganja, koga rjeđe ili češće ne ispune veći ili manji nemiri.

Jedan od budžetskih principa je ravnoteža. Narod bi rekao: "Pokrij se koliko ti je džube".

U općem sivilu inflacije prednjače cijene energije i hrane. Sve je izazvano ratovima. Val poskupljenja nas je dobro zahvatio. U susjednoj državi Republici Hrvatskoj ozbiljno razmatraju ovo pitanje.

Milorad Dodik se baš trudi biti drčan i optimističan, ali do njegovih ušiju zadnjih dana stižu samo – loše vijesti. Jedna sustiže drugu... iako je učinio sve da svoje najave o „kraju BiH“ nekako konkretizuje i materijalizira.

Pojava tzv. „studentskog pokreta“ u Srbiji je jedan od najvažnijih javnih fenomena, koji se na prostoru bivše Jugoslavije dogodio u zadnjih dvadesetak godina.

Sve nam liči na vremensku prognozu. Poslije džemretâ dolaze babije huke. Kažu da se u danu promijene sva godišnja doba. Posrećilo nam se pravo. Takav je mart. U svemu.

Ne pravite nas budalama, inflacija, a ne neradna nedjelja, puni kase.

Ako dođe no novog Izbornog zakona, sem postulata vanrednih izbora, u njemu bi zasigurno trebalo obraditi i dio vezan za zdravstvenu sposobnost onih koji se, u vremenu pred nama, budu kandidovali za obavljanje najviših funkcija, kako na državnom, entitetskom tako i na drugim nivoima.

“Dragi narode RS, Srbi, Bošnjaci, Hrvati, želim vam reći nešto o našoj budućnosti, i kao predsjednik RS i kao čovjek” – obraća se svojim „podanicima“, Milorad Dodik, onako kako se obraćaju svi apsolutistički vladari, koji „opštim dobrom“ i visoko postavljenim ciljevima prikrivaju svoje opasne i samo za njih potrebne poteze.

Ovog vikenda obilježeno je 33. godine otkako je Bosna i Hercegovina proglasila svoju nezavisnost, 1. marta 1992. godine, dan koji je označio početak novih političkih, ekonomskih i društvenih promjena, ali i tragičnih sukoba.

Vijeće sigurnosti UN-a će se baviti stanjem u BiH! Pri tome nije toliko bitno da li se radi o „neformalnim konsultacijama“ ili vanrednoj sjednici.

Vedrana Rudan, žena koja svojim životom ne samo da piše vlastitu historiju, već i kida sve iluzije o tome šta znači biti živ, biti borac.

Politički potezi Milorada Dodika i njegove klike, ne samo da ne ostavljaju prostora za bilo kakvu sumnju da se radi o pokušaju državnog udara i secesije u etapama, već je cijela ta situacija, koju Dodik već godinama „loži“ - školski primjer puzajućeg državnog udara!