Proteklih dana dosta smo se bavili temom uvođenja “neradne nedjelje” na teritoriji cijele BiH, razgovarali o tome s predstavnicima Sindikata radnika u trgovini, ugostiteljstvu…, o tome šta očekuju od trenutne vlasti, šta je to što ih najviše muči, itd.
I tako dok bh. vlastodršci (od kojih su mnogi indirektno i sami vlasnici firmi i poslodavci) ne odluče šta će biti sa neradnom nedjeljom i jeftinom radnom snagom, ili ako ćemo konkretnije, s modernim robovima koji rade za siću i iz kojih bi po nekim trgovačkim centrima, da mogu, i dušu izvadili, Bosnainfo je u međuvremenu stupio u kontakt s nekoliko bh. dama koje su raspoređene po manje ili više poznatim trgovačkim centrima, manjim ili većim marketima širom BiH, a kojima je prioritetna obaveza posao za kasom.
Odmah da napomenemo, do odgovora većine radnica bilo je nemoguće doći iz potpuno opravdanog razloga – straha od otkaza na poslu. Stekao se dojam da bi lakse bilo nagovoriti Dodika da navija za “Zmajeve” nego radnicu u BiH da kaže za medije kako joj je na poslu.
Strah od otkaza
Zbog toga ćemo ih predstaviti samo sa inicijalima i to bez spominjanja firmi za koje rade. Jer, budimo realni, naša zemlja je jedna velika mahala u kojoj svako svakoga zna, a društvene mreže u tome ne pomažu radnicama baš nimalo.
Naime, jedna od njih, zaposlena u jednoj od poslovnica Mercatora koja je u posljednji čas promijenila mišljenje i odlučila da NE GOVORI za nas, usput nam je spomenula kako je „na takvu odluku došla u zadnji čas nakon konsultacija s kolegicama“, te spomenula kako su „šefovi jednom prilikom pronašli preko Facebooka neke nezadovoljne radnike koji su pričali/komentarisali o firmi i bili su pozvani na razgovor“.
Pitali smo naše sagovornice da li zadovoljne uslovima u kojima rade, šta bi, da mogu, mijenjale, kada su im slobodni dani i koliko ih imaju sedmično, da li rade nedjeljom…
S.N. iz Sarajeva kaže da njena firma već neko vrijeme ne radi nedjeljom, ali da je situacija daleko od idealne:
– Donekle sam zadovoljna, u mom slučaju ja radim na kasi, smatram da je potrebna bolja kompenzacija za taj posao u odnosu na neke druge poslove unutar trgovine zbog nošenja veće odgovornosti i potrebnosti većeg znanja o poslovanju, kaže naša sagovornica, te nastavlja:
– Manjak strpljivosti kod kupaca, zbog moguće sporije brzine samog obavljanja posla ukoliko imamo pristup stolici odnosno ukoliko sjedimo, razlog je konstantnog stajanja koje vremenom stvara tegobe. Što se tiče smjene na kasama, konkretno u mom slučaju određene žene su zadužene za te i te kase svakodnevno, može doći do promjena ukoliko je potrebno kao npr. manjak osoblja ili veće gužve, priča nam sarajevska kasirka.
Bez stolica i opkoljene policama…
Prije nego što im je vlasnik uveo svaku nedjelju neradnu, situacija sa slobodnim danima nije bila idealna.
– Imamo neradnu nedjelju, a prije nego što smo došli do tog dogovora svaki deveti dan je bio slobodan što smo dogovarale između sebe, dodala je.
S.E. iz Gradačca požalila nam se na uslove rada.
– Potrebne su nam stolice prilagođene visini kase i trake. Takve naravno postoje. Nije baš jednostavno raditi u ovim uslovima. A pored stolica bilo bi poželjno napraviti manju policu kasirki na kojoj je sve ono što je potrebno za efikasan rad, poput heftarica, aparata za provjeru novca, i ostael bitne sitnice koje puno znače kad su nadohvat ruke. U isto vrijeme lijepo bi bilo skloniti sve nepotrebno oko kasa do kojih se, kako je krenulo, neće moći ni doći odsilnih polica. Već imamo modrice po tijelu od udaranja u iste, kaže S.E.
Kaže kako nekog reda posebnog oko smjena na kasi baš i nema.
– Radi se po principu ko se nađe tu, ili po dogovoru, važno je da se ne pravi gužva, ističe ona.
Ističe kako trenutno ima slobodnu nedjelju, ali…
– Pod hitno treba napraviti uslove da niko ne radi nedjeljom. Ako može tako biti u jednoj Njemačkoj, ili cijeloj EU, ko smo mi onda da radimo drugačije. A narod se brzo navikne, u to sam sigurna, kaže ova bh. trgovkinja.
L. A. iz Sarajeva tvrdi da sve zavisi od firme do firme, veličine radnje, broja usposlenika, prometa, ali i poslovođe koji rukovodi radnjom.
– Rad na kasi u većim radnjama ide po tom principu da postoje kasirke na dvije ili više kasa. Kad je pauza jednoj kasirki ova druga radi, a pri tom niko ne sjeda za ovu praznu kasu. I mislim da je to OK, kaže L.A.
Međutim, kad su manji marketi u pitanju, priča je potpuno drugačije i žene tamo, po onom što smo čuli, “padaju s nogu”.
– U manjim radnjama to nije slučaj zato što ne postoje kasirke klasične nego žena koja je tu sjeda za kasu, ali ujedno i prima robu, šalje papire, naručuje robu. Tamo je sve stvar dogovora.
Kad je odmor u pitanju, L.A. kaže kako je trenutno aktuelan jedan slobodan dan u sedmici.
– I to je sve stvar dogovora. Rade se oni spiskovi sa slobodnim danima, pa ranije malo saznaš kad si slobodan. Što se tiče loših strana rada za kasom, mogu reći da su to kupci, ne većina, ali ima ih koji prosto postaju nepodnošljivi. I ako nešto nije kako treba ili se osjete oštećeni, uvijek si ti na kasi prvi na tapeti. Nezaštićen od takvih likova. Ako se promijeni cijena, ispada da smo mi na kasi krivi, kao da smo mi mijenjali u tom trenutku cijenu. Ista stvar i ako nalete na neki proizvod na kojem je problem s rokom trajanja, priča nam sagovornica Bosnainfo.
Sedam sati na nogama
Plaćeni dovoljno, po njenom mišljenju, nisu.
– Pa s obzirom na obim posla i njegovu važnost, plata bi mogla biti veća. Međutim, u svim trgovinama svi su plaćeni manej više isto. U ovom poslu ne može, čini se, ići više, zaključila je.
M. Š. iz Tešnja požalila se na nekoliko stvari koje zaista otežavaju život kada ste u ovoj vrsti posla.
– Rad sa kupcima je najteži dio posla u trgovini, a kasirka je upravo najveći nosioc te odgovornosti u trgovini jer ona je ta koja komunicira sa kupcima i stoga joj se trebaju omogućiti što bolji uslovi rada, kaže na početku.
– Mi nemamo te uslove, samim tim što nemamo stolice na kasama. Zamislite rad od 7 sati stojeći na nogama i uslužite to od 300 do 400 kupac. To nije OK. Kod nas je sve po dogovoru ko radi na kasama, a u slučaju gužve ko se nađe u tom trenutku staje na kasu tako da nemamo problem sa tim, rekla nam je M. Š. te se osvrnula na vikende koji su, u njenom slučaju, pojam.
– Što se tiče slobodnih dana tokom sedmice imamo slobodan dan, ali tu se dogovaramo kad kako kome treba. Godišnji odmor koristimo isto po dogovoru. Nedelja i svi ostali praznici su radni. Na kraju moram ovo da kažem: mi trgovci u 365 dana imamo samo 1. januar sigurno slobodan, rekla nam je naša sagovornica.
Pljačke su posebna priča, a kakve traume prolaze žene koje su imale susrete sa pljačkašima, to najbolje znaju najbolje one, ali i njihove porodice koje su uz njih. Iz ispovijedi osobe bliske autoru ovog teksta, koja je osjetila i cijev pištolja na svojim leđima, moglo se samo jedno zaključiti – ne daj Bože nikome.
Mnoge mlade i sposobne osobe često su potpuno napuštale posao i odlazile na psihoterapije kako bi se pokušale povratiti u normalan život. Mnoge i nakon više godina imaju strah od ulaska u prodavnice, pogotovo u noćnim satima.
Sve u svemu, posao kasirke nije najgori, ali je daleko od idealnog barem kad je naša zemlja u pitanju, zemlja u kojoj je društvo iz dana u dan sve nestrpljivije, nekulturnije i agresivnije, bez imalo i minimalnog poštovanja prema drugom čovjeku.