Kolumne

Ima li danas iko da pozove narod na čišćenje? Omladinske radne akcije bile su jedan od najjugoslavenskijih društvenih fenomena

Omladinske radne akcije bile su specifičnost nekadašnje zajedničke države, Jugoslavije.

FOTO: PRINTSCREEN VIDEO / FABULA DOCET / ANADOLIJA
FOTO: PRINTSCREEN VIDEO / FABULA DOCET / ANADOLIJA

Danas se o tome govori kao o bajci jednog vremena -bilo jednom jedno bratstvo i jedinstvo, bilo osmijeha, sreće, dobrovoljnih radnih akcija, živjeli su mnogi za ideju da nam svima bude bolje, a danas?

Šta mi imamo danas, osim što svi kukamo, gledamo kroz prozor kako je snijeg napadao, žalimo se što nam grtalica nije prošla ispred kuće i zgrada, a niko da se odvaži i pozove prijatelje, komšije koji su u fizičkoj mogućnost da izađu sa lopatom da se čiste ceste, trotoari, avlije…

Gdje su svi ti načelnici opština i gradonačelnica pa da ponude čaj i kafu i pozovu narod na dobrovoljno čišćenje ulica svoga grada?

Dovoljno je jednostavno reći bar u Sarajevu; “hajmo omladino, od nas lopate, čistimo trotoare, krećemo uz korito Miljacke, pa snijeg bacajte u Miljacku”. Tako je barem nekad bilo, dovoljno je bilo pokrenuti apel i mnogi su htjeli čistiti, nije bilo mrsko, bilo je smijeha, grudvanja, sticanja novih prijatelja, novih ljubavi, danima se prepričavale anegdote, a danas, danas nema ništa…

Udaljili smo se jedni od drugih, zaključavamo vrata maksimalno, bojimo se otvoriti kad neko pozvoni, jer zaboga tražit će nešto ili još gore zamoliti… Potrebno je samo malo da nam svima bude bolje. Započetak rukavice, i dobra lopata, jer promjena mora početi od svakog od nas.

Omladinske radne akcije, “jedan od najjugoslavenskijih među jugoslavenskim društvenim fenomenima“, zbog kojih su do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća u ovo doba godine mjesta uz pruge, nasipe rijeka i oko tvornica vrvjela hiljadama mladih, dobile su prvu sveobuhvatnu antropološku studiju pod naslovom “Svaki dan pobjeda“.

Svaka je od tih radnih akcija ogledalo društvenog trenutka u kojem se provodila, sažetak političkih planova i težnji, ali i odgovora mladih na te planove i težnje. A odgovori mladih uključuju čitav spektar, od iskrenog entuzijazma, preko otvaranja prostora diskusije u kojem su mladi poruke političkog vrha tumačili na svoj način, do, naposlijetku, njihova jasnog otpora.

Znamo šta je sve jedan čovjek, Tito mogao i uspio, a šta imamo danas? Ima li iko hrabar da pokrene nešto dobro, za početak radnu akciju čišćenja snijega?