Njegov dan svetkuje se kao jedan od 18 „zaprečitih“ dana u godini kada se odgađaju svi teži i važniji poslovi. To je krsna slava pojedinih porodica, a kamenoresci i rudari praznovali su ovaj dan kao slavu svojih zanata. Izbjegavaju se svađe i psovanje te kupanje u rijeci…
Jako lijepo bilo je danas u Hramu Svetog velikomučenika Prokopija u Visokom, koji obilježava 166 godina.
Vrućina nije smetala da stotine vjernika SPC-a, ali i inih gostiju pohrle u ovaj hram. Nemoguće je bilo ne osjetiti tu predivnu atmosferu, o kojoj potpisnica ovih redova može samo pričati, ali teško je može i dočarati.
Nakon služenja svete liturgije, uslijedila je trokratna litija oko hrama, a slavski ručak poslužen je u Domu Svetog Save u ovom gradiću.
Unutrašnjost Hrama odiše iskonskom mirnoćom koju imaju samo vjerski objekti. Visočki protojerej Miljan Mlađenović za Bosnainfo objašnjava duh ovog velikog dana:
“Danas je značajan praznik Svetoga Prokopija ovdje u Visokom, gdje je danas posvećen ovaj sveti Hram Svetog Prokopija Velikoga koji je stradao za pravoslavlje, koji je bio sluga Gospoda Isusa Hrista. Njemu je posvećen ovaj hram, a on je izgrađen prije 166 godina i radujemo se na ovom prazniku, gdje smo se danas okupili”.
Dodaje da je došao narod iz svih krajeva, inostranstva da se okupi te potcrtao da je ovaj hram značajan zato što ima svoju zbirku ikona velike vrijednosti.
Uprkos ljepoti ovog starog hrama, teško je bilo ne primijetiti tragove ispisane vremenom, a protojerej Mlađenović objašnjava:
“Kao što vidite, crkva je u obnovi, zubom vremena je stradala, istorijska je obnova ovog svetog objekta uz blagoslov našeg visokog preosveštenstva mitropolita dabrobosanskog, gospodina Hrizostoma, gdje se radujemo onim ljudima koji nam pomažu sa svih strana i molimo i vlasti, kako lokalne, tako i na državnom nivou da se pomogne, jer ovo je istorijski spomenik BiH koji je proglašen nacionalnim spomenikom BiH zbog vrijednosti i neobične građevine s tri oltara, ima i galeriju te skupocjene ikone koje trebaju da se restauriraju. I to je jako bitno za naše ljude, da imamo takve crkve, koje imaju značaj i neprocjenjivu vrijednost svoje istorije”.
Bilo bi lijepo kada bi se nadležni počeli stvarno baviti ne obećanjima, nego svojim poslom, pa sačuvali bogatstva koja imamo.
