Obavezujući sporazum o zaštiti i osiguranju održive upotrebe morske bioraznolikosti, o kojemu se raspravlja 15 godina, napokon je dogovoren nakon pet krugova dugotrajnih pregovora pod vodstvom UN-a koji su završili u subotu u New Yorku, dan nakon zadanoga roka.
Posljednji međunarodni sporazum o zaštiti okeana potpisan je prije 40 godina. Konvencija o zakonu mora iz 1982. ustanovila je koncept otvorenog mora, međunarodnih voda u kojima sve zemlje imaju pravo da ribare, plove i istražuju, ali samo 1,2 posto tih voda do sada je bilo zaštićeno.
Životinjske i biljne vrste izvan tih zaštićenih područja već godinama su ugrožene zbog klimatskih promjena, morskog saobraćaja i izlovljavanja ribe. U posljednjoj proceni Međunarodne unije za očuvanje prirode, skoro deset posto vrsta bilo je u riziku od izumiranja.
“Brod je doplovio do obale”, rekla je predsjednica UN-ove konferencije Rena Lee nakon maratonskih završnih razgovora koji su trajali pet dana.
Sporazum se smatra ključnom komponentom u nastojanju da do kraja decenije 30 posto svjetskoga kopna i mora bude pod zaštitom, poznat kao “30 za 30”, koji je u decembru dogovoren u Montrealu.
Ekonomski interesi bili su najveći kamen spoticanja u zadnjem krugu pregovora koji je počeo 20. februara. Zemlje u razvoju tražile su veći udio u zaradi od “plave ekonomije” uključujući i transfer tehnologije.
Do samoga kraja predmet rasprava bio je i sporazum o razmjeni koristi od “morskih genetskih resursa” koji se koriste u biotehnologiji.
Greenpeace tvrdi da se svake godine pod zaštitu mora staviti 11 miliona četvornih kilometara okeana da bi se dosegao cilj do 2030. godine.
Vrlo malo otvorenog mora nalazi se pod bilo kakvom zaštitiom, a zagađenje, zakiseljavanje i prekomjerni izlov ribe predstavljaju sve veću prijetnju.
“Zemlje moraju formalno prihvatiti sporazum i ratificirati ga što prije kako bi se mogao primijeniti”, rekla je Laura Meller iz Greenpeacea koja je sudjelovala u razgovorima.