Riječ je o Sorosevom činu koji nije toliko poznat i koji se smatra iznimkom u Sorosevom djelovanju. Zbog toga je jedno od izdanja feljtona hrvatskog lista Nacional posvećeno spomenutoj knjizi nazvanoj “Nepoznati Soros: 50 miliona dolara za opkoljeno Sarajevo”.
Kako piše autorka, Soros, koji je i osnivač globalnog Fonda za otvoreno društvo (Open Society Foundation), smatrao je humanitarnu pomoć, ili bolje rečeno potrebu za njom, neuspjehom.
“Vjerovao je da je društvo kojem treba humanitarna pomoć zapravo društvo koje se raspalo, jer ljudi ne rade ono što bi trebali raditi ili zato što drugi tok aktivnosti nije upalio. To je značilo da Soros i Otvoreno društvo, općenito rečeno, nisu bili u poslu osiguranja vode ili struje, nego osiguranja stipendija i osnivanja kulturnih fondacija i organizacija civilnog društva”, dodaje.
Ideja je bila, piše Tamkin, podržati ona društva koja bi osigurala pristup vodi, hrani i krovu nad glavom. Želio je, kako je konstatovala, zaustaviti krvarenje prije nego što počne, a ne pokušati na njega nalijepiti skupe i često neučinkovite flastere. No, 90-ih je napravio iznimku, a ta iznimka je bila Sarajevo.
“Ta iznimka je bila Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, tokom rata u Bosni i protiv nje. U nasilnom raspadu Jugoslavije u kojem su sukobi, koje je historija pokušala gurnuti na stranu i politički manipulirani etnonacionalizam je prijetio nadvladati multikulturalnost, Soros je napravio iznimku u obliku 50 miliona dolara humanitarne pomoći”, naglasila je Tamkin.
Govoreći o razlozima svog angažmana u Bosni i Hercegovini, izjavio je da je Bosna i Hercegovina bila, kako je rekao, prvi slučaj u koji se lično uključio, jer nije mogao stajati sa strane i gledati kako srpska vojska provodi etničko čišćenje bosanskog stanovništva.