Odlučili smo preskočiti suverenog vladara međunarodnih graničnih prelaza kada se krene prema jugu Doljane, pa smo skrenuli put Čapljine, a onda autoputem do Hrvatske. Usput smo svjedočili novootvorenom mostu u Počitelju, koji se vinuo nebu pod oblake.
Naravno, na razočarenje malobrojnog lokalnog stanovništva kojem je taj most narušio egzistenciju, jer mnogi imaju štandove, a kad se saobraćaj preusmjeri, još samo rijetki će svratiti da vide ovaj nacionalni spomenik.
Na izlazu iz BiH dočekala nas je ogromna kolona auta. Čudili smo se, naročito što je radni dan. Mic-po mic, stigli smo na red sve pitajući se šta nas tek čeka na ulazu u EU. Kad tamo, gle čuda, druga priča. Nije zabrinjavajuća gužva. Carinik ubrzano uzima pasoše, dok mu obraz i rame pridržavaju mobitel. I tako, dok razgovara s nekim, nije u mogućnosti ni da nas upita gdje ćemo, koliko ostajemo, imamo li love, uplaćen smještaj, šta u gepeku… Samo nam izudara pečate, vrati pasoše, klimnu glavom i mi put pod noge.
Prvo mjesto otkako nam se ukazao taj divni, uvijek fascinantan plavi prizor, bila je Promajna. Mjestašce koje datira iz 17. vijeka ima jedva 400 stanovnika, nekoliko restorančića i prodavnica.
Lokalna plaža je ogromna. I prelijepa. Šljunak se protegao duž čitave plaže, a drveće pravi teški hlad njenoj polovini.Ni na plaži nije bila velika gužva. Jedan mještanin priča nam da bude više gužve vikendom. Dolaze, kaže, iz obližnje Hercegovine preko vikenda, pa još imaju hrvatske pasoše, niko ih ne kontroliše na granici, unesu šta hoće i kako hoće, jedu i piju na plaži, ništa ne potroše.
A sličan je slučaj, objašnjava nam, i sa Česima. Sad kad nema graničnih prelaza, čak i vodu ponesu.
A kako i ne bi, kad su nabili cijene. Pizza košta sedamnaest eura, pasta takođe. Dati sedamnaest eura za kuhanu tjesteninu, to može samo neko ko nije pri sebi. Koliko god para da ima, jer nije stvar para, nego bezobrazluka. Kafa je oko dva eura, kugla sladoleda dva, breskve po kg šest… Cijene apartmana su u prosjeku 50 eura po danu, a ako želite malčice adrenalina, Jet Ski košta 40 eura za cijelih deset minuta, ili 50 za 15.
Sarajka Selma, koja sa suprugom i unukom boravi u ovom malom mjestu, priča nam da su cijene u restoranima enormne, ali da su neke stvari po prodavnicama prilično jeftine. Recimo, litar mijeka platila je 75 centi, a za te novce ni u Sarajevu ne može se naći. S druge strane, manji hljeb košta 2,5 eura, tako da je odlučila da sama pravi hljeb dok su na moru.
I dok se ruska agresija na Ukrajinu nastavlja, turisti iz Ukrajine i Rusije dijele isto mjesto pod suncem. Niko nikom ne smeta, svako gleda svoja posla. Tu su i pomenuti Česi, Poljaci, poneki Nijemac se ukaže te Srbijanac, ima priličan broj Bosanaca i Hercegovaca…, a čak smo i Latvijce susreli.
Ako preferirate mirniji odmor, volite puno hlada, duge šetnje uz obalu, Promajna je mjesto za vas. Samo, sve u svemu, cijene zaista nadmašuju stvarnu vrijednost ponude.