Da i kod nas može bolje i drugačije, najbolje svjedoči postojanje kolektiva kakav je Društveno-kulturni centar, odnedavno smješten u Domu pisaca na Marijin Dvoru. Riječ je o neformalnom udruženju koje čini tridesetak volontera i volonterki, koji ulažu svoje znanje, rad i vrijeme kako bi brinuli o zajednici i čuvali, nekad kultna, a danas zapuštena i ruinirana mjesta od velike važnosti za gradsku kulturu. Njihov rad, iako najčešće nailazi na čuđenje nadležnih jer zašto bi iko htio ulagati u nešto što nije u njegovom vlasništu – do danas je rezultirao brojnim konkretnim akcijama, javnim diskusijama i umjetničim radionicama.
„Sve je počelo na inicijativu članova belgijske asocijacije ‘Toestand’, koji su došli u Sarajevo kako bi potakli lokalne entuzijaste da pronađu napušteni javni prostor, revitaliziraju ga na principima nekomercijalnosti i solidarnosti, kako bi služio za organizaciju brojih aktivnost od šireg društvenog i kulturnog značaja“, kaže za portal BosnaInfo jedna od članica kolektiva Đana Džafić.
Prvi prostor koji je DKC dobio na privremeno korištenje nalazio se u Kampusu UNSA. Tu su od aprila, pa do kraja 2021. godine organizovani brojni programi edukativnog i zabavnog karaktera. Međutim, nakon što je krajem prošle godine donesena odluka o rušenju zgrade i izgradnji trim staze, DKC je morao napustiti Kampus i potražiti novi prostor.
Dom pisaca, kojeg strariji sugrađani sigurno pamte kao sjecište kulturnog života, pojavio se kao idealna lDom pisaca, kojeg strariji sugrađani sigurno pamte kao sjecište kulturnog života, pojavio se kao idealna lokacija. Ovaj objekat u državnom vlasništu nekad su koristili istoimeni restoran i Društvo pisaca, međutim nakon što su im ugovori o najmu istekli i nisu više produženi, počinje njegovo propadanje. Dom pisaca je u posljednjih pet godina prepušten zubu vremena. Osnovni cilj DKC-a je bio spriječiti daljnje propadanje i udahnuti novi životu u ovo, nekad kultno sarajevsko, okupljalište.
„Čim smo ušli u Dom pisaca, počeli smo sa akcijom čišćenja. Prostor je bio veoma zapušten, nije bilo vode, a i danas krov prokišnjava“, objašnjava Džafić. Sve je raskrčeno, unesen je novi namještaj, uz pomoć crowfunding kampanje na Open Collective platformi skupljena su sredstva za zaostala dugovanja, te je u objektu ponovo puštena voda. Osmišljene su rekreativne radionice popravke i izrade različitih predmeta „Alati i zanati“, te terapeutsko „Saori tkanje“ koje imaju veliki potencijal za daljni razvoj. Redovni su i programi „Više od filma“ posvećene promociji filmske umjetnosti, te „Slovoglasje“ večeri poezije. DKC je za kratko vrijeme postao dom mnogim mladim, još uvijek neafirmisanim, umjetnicima, a u planu je još mnogo različitih programa i akcija.
„Možda najvažniji projekat koji želimo sprovesti je otvaranje solidarne kuhinje. Nadamo se da ćemo ga uspjeti realizovati do ljeta naredne godine. Kuhinju ćemo dobiti od sestrinske organizacije iz Beograda. Uz pomoć naših volontera i volonterki, kuhinja bi trebala raditi vikendom i biti dostupna svima kojima je potrebna“, zaključuje Džafić.