-Kao prvo, nema “zločinačkih naroda”!
Postoje samo zločinačke politike u svakom narodu koje su kroz istoriju donijele samo stradanja, krv, suze i bol i svom i drugim narodima. Istorija je puna takvih primjera u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Španiji, Norveškoj, Rumunji, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i da ne nabrajamo dalje.
Jedina poštena politika koja nije odbranaška i koja po svaku cijenu brani ono što se odbraniti ne može jeste: “Ne čini drugom ono što ne želiš da drugi čini tebi” a to za mene uvijek znači ne čini zločin, ni najmanji, ni pojedinačni, pravdajući ga zločinom ma kojih dimenzija bio, učinjenim nad tobom.
Zločin se pobjeđuje samo na jedan način, ne činjenjem zločina i ne pravdanjem zločina i zločinaca.
Da zaključimo, Sarajevo su terorisali, ubijali i uništavali u zadnjem ratu fašistički zločinci iz reda srpskog naroda, potpomognuti raznim bjelosvjetskim zločincima, vođeni fašističkom ideologijom tadašnjeg rukovodstva RS.
Ubijali su i nesrbe i Srbe u tom gradu. Da vas podsjetim na čuvenu rečenicu Ratka Mladića: “Tuci Velušće, tamo Srba ima manje”, kojom potvrđuje da svjesno ubija i “svoj narod” za čija se kao prava i slobodu bori.
A moji dragi sunjarodnjaci Bošnjaci, u opkoljenom i terorisanom Sarajevu (zajedno smo podnosili i odupirali se teroru srpskih i onih drugih fašista sa brda) moraju se suočiti sa istinom da je političko rukovodstvo Bošnjaka u Sarajevu, na jedno oko zažmirilo početkom rata na kriminal i zločine kriminalaca i zločinaca Bošnjaka nad nedužnim građanima Sarajeva. I desili su se mom gradu Juke, Ćele, Zornići, privatni zatvori, silos i najgori i najstrašniji od njih Kazani i zločinac Caco.
Neki od njih su sankcionisani ali istina je da je vlast reagovala kasno, nedovoljno i nepravovremeno i zločin se desio.
Sarajevo to zna i dužnost mu je da i ta stradanja Sarajlija dostojno obilježava svakog Šestog aprila, dana Grada. Za to ću se iskreno i uporno boriti u najboljoj namjeri da svaki i najmanji zločin nad nedužnim čovjekom ne zaboravimo.
Vrijeme je da se kao ljudi pogledamo u ogledalo,ako smo pošteni pođemo od sebe i “svog” i onda sa punim pravom to tražimo i od drugih.
SAMO NA TAJ NAČIN BIĆEMO ISKRENI, PRAVDOLJUBIVI I PRIJE SVEGA DOSTOJNI NAZIVA ČOVJEK, zaključio je Stevanović.