Retrovizor

Bosanski jezik osporavaju, a pisan je na pet različitih pisama

Mnoge rasprave koje se vode, a tiču se prirode bosanskog jezika uglavnom su se odvijale na polju političkih opservacija, a na svaku zlonamjerno izrečenu opasku o nepostojanju jezika lingvisti su odgovarali strpljivo i naučno argumentirano.

FOTO: UNSPLASH
FOTO: UNSPLASH
Ilustracija

U raspravama, u kojima se iz najnižih političkih pobuda nastoji negirati postojanje bosanskog jezika i osporiti njegovo pravo na lingvističku autohtonost, rijetko je kada bio važan meritum stvari, a oni koji nastoje osporiti autentičnost jezika, u pravilu, zanemaruju naučne činjenice i nastoje raspravu držati daleko od lingvističkih i kulturno-historijskih okvira, piše Aljazeera.

Bosanski jezik autohtna je i originalna lingvistička pojava, koja se odlikuje zanimljivim kuriozitetom, koji ga, u svakom smislu, izdvaja od mnogih drugih, brojem govornika većih jezika. U svojoj dugoj historiji bosanski jezik je bio zapisivan na pet različitih pisama: glagoljici, ćirilici, bosansčici, arebici i latinici.

Ta zanimljiva pojava nije promakla istraživačima bosanskog jezika na Institutu za jezik u Sarajevu, koji su pokrenuli kampanju, u kojoj nastoje javnosti predstaviti bogatu historiju bosanskog jezika. Posljednji projekat koji je predstavljen u javnosti nazvan je “Bosanska pisma kroz (kulturnu) historiju” i u njemu je izrađen plakat s imenom grada Travnika napisanog na svih pet historijskih pisama bopsanskog jezika.

To je povod da o fenomenu zapisivanja bosanskog jezika na pet različitih pisama razgovaramo s lingvistom i stručnjakom za historiju bosanskog jezika Alenom Kalajdžijom.

Postojanje bosanskog jezika se uporno osporava, a kuriozitet je da je to jedan od rijetkih jezika na svijetu koji je bio zapisivan na pet različitih pisama…

– Slojevitost bosanskog jezika u domenu pisane kulturne polivalentnosti predstavlja poseban kuriozitet, jer u historiji ovog jezika imamo više pisama na kojima je pisan. Pisani spomenici bosanskog jezika potvrđuju upotrebu glagoljice, bosančice, arebice, ćirilice i latinice. Glagoljica je srednjovjekovno pismo. naslijeđeno iz staroslavenske tradicije i u toku prepisivanja svetih kanonskih tekstova koristila se na prostoru Bosne, kako to potvrđuju, naprimjer, tekstovi Grškovićeva i Mihanovićeva apostola, ali i neki drugi  tekstovi, poput popisa bosanskih didova iz Crkve bosanske datih na glagoljici u Radosavaljevu zborniku iz 15. stoljeća, gdje ova takozvana poluobla glagoljica na neki način svjedoči i svoju kripto-vrijednost u kontekstu srednjovjekovnih društvenih i kulturnih prilika.

Kakvo je pismo bosančica i koliko je ono važno za posebnost ‘identiteta bosanskog jezika’?

– Bosančica je tipično bosansko ćirilično pismo, čije se specifične paleografske i grafijske odlike u začecima mogu naći u najstarijem bosanskom i južnoslavenskom štokavskom narodnom spomeniku – Povelji Kulina bana, a čiji će vrhunac kasnije biti u 17. stoljeću, u osmanskoj Bosni – u okvirima takozvane krajišničke pismenosti, gdje se primjećuje ne samo očuvanost svijesti o upotrebi ovoga pisma u smislu praćenja njegova kontinuiteta od srednjovjekovlja pa sve do 20. stoljeća, nego će istovremeno biti i potvrda svijesti o vlastitosti jezičkog kulturnog identiteta.

Zanimljivo je da će se svijest o ovome bosanskom pismu čuvati kod nas i u periodu Kraljevine Jugoslavije i socijalističke Jugoslavije, o čemu iz tog perioda svjedoče sačuvani dokumenti na ovome pismu. Što se tiče identiteta bosanskog jezika, on je polivalentan, a upotreba bosančice svjedoči poseban profil kulturnog i historijskog kontinuiteta ne samo Bosne i bosanskog jezika, nego i svih onih koji se služe i koji govore ovim jezikom.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.

Prihvati notifikacije