Sadekatul-fitr je vjerska obaveza kojom se za vrijeme ramazanskog posta obavezuju svaki slobodan punoljetni musliman i muslimanka koji posjeduju višak hrane koji ostane nakon jednodnevne ishrane.
Iznos sadekatul-fitr je izračunat u tri kategorije, s obzirom na činjenicu da je dnevni jelovnik kod nekoga oskudniji, a kod nekoga obilniji.
Davanje sadekatul-fitra veže se za izdržavatelja porodice i izvršava se shodno njegovim imovinskim mogućnostima.
Musliman je dužan dati sadekatul-fitr za sebe i članove svoje porodice.
Vijeće muftija donijelo i odluku o visini nisaba za ramazan, pa tako on iznosi 10.800 KM, odnosno 5.530 eura ili 5.960 američkih dolara.
Podsjećamo i na stav Vijeća muftija da se punine intencija propisa sadekatul-fitra i zekata ostvaruje samo institucionalnim prikupljanjem u Fond Bjetul-mal i njihovom institucionalnom distribucijom.
Kakav je propis davanja sadakatul-fitra?
Sadakatul-fitr koji je propisan 2. god. po Hidžri, iste godine kada je propisan i ramazanski post, smatra se, u hanefijskoj pravnoj školi, vadžibom, sukladno njihovoj podjeli naredbi na farz i vadžib. Oni svoj stav temelje na vjerodostojnoj predaji Abdullaha b. Omera, u kojoj se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio davanje sadakatul-fitra svakom slobodnom muslimanu i robu, muškarcu i ženi, velikom i malom, u iznosu jednog sa´a hurmi ili sa´a ječma. (3)
Međutim, preostala trojica velikih imama, shodno citiranima riječima fereda/naredio je, smatraju da je dijeljenje sadakatul-fitra farz. Dr. Jusuf el-Karadavi napominje da nema razlike u definiranju propisa u slučaju sve četverice imama, s obzirom da se Ebu Hanifin stav samo terminološki razlikuje od stava ostalih imama, pa je za njega vadžib, ustvari ono što je za njih farz. (Vidi: Nejlu-levtar, 4/213 i Fikhu-z-zekat, 2/919)
Neki smatraju da je ova dužnost sunneti-muekkede, poput malikija, koji to prenose od Ešheba, (Ibn Rušd, Bidajetu-lmudžtehid, 1/278) pa do onih koji smatraju da je propisivanjem zekata, sadekatu-l-fitr derogiran i postao mustehab. (O tome vidi: Fethu-l-Bari, 3/430-431 i Hasan Škapur, Buharijina zbirka hadisa, 2/508)
Ko daje i za koga se daje sadekatul-fitr?
Vadžib je svakom imućnom muslimanu, kojem preko potreba njegove porodice pretekne jedan sa´a (pregršt) hrane za jedan dan i noć, dati bajramsku sadaku ili sadaku za završetak posta, zvanu sadakatul-fitr. Čovjek će dati za sebe i za svoju malodobnu djecu. Ako djeca imaju vlastitu imovinu, onda će staratelj dati iz njihove imovine. To je stav Ebu Hanife i Ebu Jusufa, dok Muhammed ima suprotno mišljenje. Tim davanjem zadužena je i žena. Muž nije dužan dati za svoju ženu, već je ona dužna to učiniti iz svoje imovine. Neće roditelj dati za svoju odraslu djecu. Također, majka neće dati za svoju djecu, makar ne budu imali oca, ali je, zato, djed zadužen za njih dati. (El-Hidaje, 1/113; Hašijetu-t-Tahtavi, 2/402403; Fikhu-l-ibadat, str. 106-107 i A. Zečević, Fikh, str. 70 i Fikhu-zzekat, 2/924-930)
Međutim, postoji Tahavijina predaja da se sadakatul-fitr daje za svaku osobu koju kućedomaćin izdržava, bila ona malodobna ili odrasla, slobodna ili rob, pa makar bila i kršćanin. Zabilježeno je da je Omer b. Abdulaziz davao sadakatul-fitr i za svoje robove nemuslimane. (Uporedi: Buharijina zbirka hadisa, 2/509.)
Kome se daje sadakatul-fitr?
Sadakatul-fitr daje se onima kojima se daje i zekat. Kome se ne može dati zekat, ne može se dati ni sadakatul-fitr. Ipak, prilikom davanja, prednost treba dati siromasima. (Vidi: Fikhul-ibadat, str. 107) U našim uvjetima, posljednjih decenija, sadakatul-fitr davan je odgojno-obrazovnim institucijama koje obrazuju i odgajaju potreban kadar, što spada pod kategoriju fi sebilillah. Treba naglasiti da većina islamskih ućenjaka, za razliku od Ebu Hanife, ne dozvoljava davanje sadakatul-fitra siromašnim nemuslimanima pod zaštitom islamske države.
Dr. Jusuf el-Karadavi naglašava da se sadakatu-l-fitr ne smije davati neprijatelju islama, otpadniku od islama, grešniku koji prkosi muslimanima svojim griješenjem i lijenčini koji ima načina da radi i zaradi a neće. Također, zabranjeno je davati ocu, djetetu i ženi, jer bi to bilo, ustvari, davati samome sebi. (Vidi: Zekatul-fitr, 2/959)