Ovu kasidu potpisuje ugledni profesor Džemaludin Latić.
“Svoju kasidu BAJRAM DOĐE, MIRIŠU AVLIJE napisao sam na prvu godišnjicu od preseljenja na ahiret moga babe, Sakib-efendije. Majka mi je još bila živa. Došla je kod mene u Sarajevo. Svi smo plakali okupljeni oko nje. Nikad neću zaboraviti kako sam tokom svih svojih dječačkih godina čekao babu na vratnicama džamijskog harema.
Tu bih ga poljubi u ruku, tu bismo se zagrlili i onda otiđi kući, gdje nas je čekala Majka – u bajramskom katu, pod predivnom jemenijom, koju joj je odnekud donio babo.
Ne zato što mi je otac, moj babo je zaista na jedinstven način volio svoj imamski poziv i svoju ahmediju kao simbol te najčasnije od svih profesija. Uoči Bajrama, rahmetli Majka bi je dugo, čini mi se, povazdan savijala dok je pekla halvu, okrećući se prema šporetu da ne zagore agda i varenika.
Ova moja pjesma, koju je prvi zaučio, čini mi se, hafiz Mensur Malkić (u produkciji Mensura Brdara, neka je rahmet njegovoj duši, koji je ovih dana preselio) zapravo je kasida u čast svih naših imama i njihovih hanuma, hodžinica i bula, ali i svih muslimana i muslimanki koji ih, kao ‘nasljednike Allahovih vjerovjesnika’, slijede u namazu kao i u cjelokupnom životu”, objasnio je profesor Džemaludin Latić, podsjeća Hayat.