Pa iako se radi o slučajevima o kojima se već poprilično dosta toga zna jer su izazvali veliku pažnju javnosti i medija, Braca uvijek pronađe neki novi detalj, važnu stvar ali i sitnicu koja čitavu priču učini iznimno zanimljivom. Stoga tih ponekad i gotovo sat vremena koliko traje svaka epizoda odgledate i odslušate bez prekidanja.
Njegov rad nije samo borba za preglede, klikove, lajkove, to je daleko i mnogo više od toga. Ako ne zvuči pretenciozno, radi se o čovjeku koji je sa misijom ušao u sve ovo sa ciljem da upozori, razotkrije, ukaže…
Njegove obrade slučajeva iz epizode u epizodu uvijek donose pregršt činjenica kojima se nekako otvara taj svijet straha, mraka i, na kraju, mučkih ubistava, ali Braca se ne libi i da iznese i svoj utisak, svoje mišljenje o tome kako i zašto je do neke, uglavnom porodične tragedije, zaista i došlo.
Bude kritike, ali uvijek sa razlogom, upozoravanja da se nešto slično u budućnosti ne ponovi ali i ukazivanje na činjenice koje su se više ili manje znale, bile vidljive, ali su prešućene, zbog čega je na kraju plaćena ogromna cijena u izgubljenim ljudskim životima.
Borim se za istinu
Braca je jako dobro upoznat i sa našim podnebljem, ljudima i običajima u regionu u kojem se stalno dešavaju najgora moguća ubistva izazvana ljubomorom, sujetom, nepoštivanjem drugog i drugačijeg. Uostalom, bio je uposlenik, kako se to kaže, “državne službe” pa mu je dosta toga i od ranije bilo poznato. Zato se tako dobro snalazi i kada govori o ubistvima u Šumadiji, Vojvodini, Slavoniji, Bosanskoj Krajini, Brčkom…svuda gdje je istraživao. I, Braca nastavlja, a čini se da još dugo neće stati…
Poštovani Braco, dugo se bavite ovim poslom i iz toga se može zaključiti da jako volite svoj posao koji ponekad donosi sa sobom i dosta ružnih stvari, ili griješim?
– Naravno da ga volim, jer mi pruža mogućnost da se borim za istinu i za pravdu i da se ta istina čuje.
Ipak, kada biste mogli da li biste zamjenili svoj posao za neki drugi i šta bi to, eventualno, bilo?
– Neposredno prije zaposlenja u službi, a nakon završene Više škole unutrašnjih poslova, upisao sam Arheologiju, jer sam veliki ljubitelj istorije, tako da bih vjerovatno bio profesor istorije, da su okolnosti života bile drugačije.
Koliko ste izloženi opasnostima u svom poslu, ali i zanimljivim i možda smiješnim situacijama? Možete li nam ispričati neku?
– Bilo je i opasnih a i smiješnih anegdota i slučajeva, međutim zbog diskrecije nisam u situaciji da o tome otvoreno pričam. Doduše, na mom drugom YouTube kanalu “Lovci Na Ubice” pripremam serijal “Zločini iz senke” upravo sa takvim pričama, međutim imena ljudi i mjesta će biti izmjenjena do neprepoznatljivosti.
Da li ste nekada imali nekih neugodnosti ili prijetnji?
– Ponekad, ali kad me ljudi upoznaju, nekako im bude glupo što su mi prijetili i postanemo prijatelji.
Vaš posao je jako težak, a slabo plaćen zbog čega nisu rijetki slučajevi uzimanja dara. Vi ste poznati u javnosti kao jedan od onih koji to nikad ne bi uradili. Zašto je to tako?
– Nikakav novac ne može da bude primamljiv čovjeku koji ima visok nivo dostojanstva. Samo ljudi bez ličnog dostojanstva mogu da se prodaju.
Čovjek koji je spoznao sebe
Da li ste bar nekad došli u iskušenje da dobijete neki dar ili ste imali takvih ponuda?
– Imao sam ih mnogo, pa čak i nedavno, ali čovjek koji je spoznao sebe i koji voli sebe ne pada na takva iskušenja.
Vaše obrade “Čudne priče” su fantastične, ulažete mnogo truda i rada, pa može li se reći da Vam je postalo pravo novo zanimanje za jednog penzionera, a ne više kao neki vid hobija?
– “Čudne priče” su postale moja misija u borbi protiv nasilja nad ženama. Kao neko ko veoma cijeni žene, jer žene su rodile ovaj svijet – počinioce takvih krivičnih djela smatram ne samo bezbožnicima, već i ljudima bez razuma. A čovjek bez razuma i ne treba da ima ženu.
Da li je samo naš utisak, ili i vi mislite isto, ali u većini slučajeva koje obrađujete, čini se da sistem zakazuje…?
– Sistem je u današnje vrijeme jedan pojam koji je potpuno odrođen od ljudi kojima je namijenjen i zato mora da se mijenja u skladu sa potrebama današnjeg društva, a ne u skladu sa potrebama nekih globalnih zajednica. I u tom lancu mi smo najbitnija karika sistema i ne smijemo zatajiti, jer mi smo ti koji treba da biramo sistem.
Da li imate neku statistiku, ili znate i bez toga, da li ima više ubistava nad ženama ili muškarcima, i koji je, otprilike, postotak?
– 5% ubica su žene, 95% muškarci, a recimo od 120 ubistava prošle godine u Srbiji, otprilike ima 40 ubijenih žena i djevojčica.
Da li je aktuelno ukazivanje na femicid i ranije imalo itekako smisla?
– Imalo je smisla, ali se nije ukazivalo na taj problem, jer je javnost bila više zaokupljena nacionalnim herojima iz prošlosti, nekim ratnim junacima iz 90-ih i ponovnom aktuelizacijom religije koja je konzervativna i čak se i ne izjašnjava o femicidu.
Možemo li uskoro očekivati još nekih obrada slučajeva iz Bosne i Hercegovine?
– Naravno, ja Bosnu i Hercegovinu obožavam. Imam prelijepe uspomene iz Sarajeva iz mladosti.
Hvala Vam mnogo na izdvojenom vremenu, najiskrenije se nadam da ćemo Vas uskoro ugostiti u Sarajevu i puno sreće u daljem radu želi Vam Bosnainfo.
– Takođe, hvala vam što pratite moj kanal Agamemnon production i što mi pomažete u misiji “STOP NASILJU NAD ŽENAMA”