Cijene “zaključane”, ali novčanici ništa puniji. To je samo jedan od komentara koje je Radio Slobodna Evropa dobio u razgovoru s građanima Federacije BiH, više od mjesec otkako je vlast u tom entitetu pokrenula kampanju zaustavljanja poskupljenja osnovnih životnih namirnica.
“Meni je sve preskupo, iako je predstavljeno kao navodno zaštita potrošača. Mnoge namirnice su postale misaona imenica i treba više pomoći da hrana bude dostupna svima”, kaže 58-godišnja Šemsa Novljaković iz Sarajeva.
Kao odgovor na rast troškova života, vlast Federacije BiH pokrenula je 15. decembra prošle godine kampanju “Zaključavamo cijene” u koju se uključilo 30-ak trgovina.
U dogovoru s poslodavcima i udruženjima potrošača, do sredine marta ograničen je rast cijena ukupno 40 namirnica, poput ulja, brašna, riže i proizvoda za higijenu.
Među “zaključanim” cijenama je ona od 2,45 maraka , koliko košta litra ulja, dok za litru mlijeka građani moraju platiti 2,10 maraka.
Procjenjujući efekte akcije u prve tri sedmice, entitetsko Ministarstvo trgovine izračunalo je da će građani uštedjeti 35 maraka na košarici od 40 proizvoda koji su dio kampanje.
“Bolje cijene na akcijama”
Sarajka Šemsa namirnice kupuje, uglavnom, vikendom kada trgovački centri kupcima nude proizvode na akciji.
Tvrdi da joj je to isplativije, jer uspijeva pronaći jeftinije proizvode od onih koji su obuhvaćeni kampanjom “Zaključavamo cijene”.
“Mlijeko bi trebalo biti bar 50 posto jeftnije. Četiri marke za kilogram hljeba je, također, mnogo. Poštujem svaku mjeru, ali treba da se malo više pomogne penzionerima i narodu koji ima prosječene plate”, ističe Šemsa.
Rješenje vidi u potezu da svim namirnicama, koje su dio kampanje, cijena bude snižena za najmanje pola marke.
“Da to bude pristupačno svakome. Ovako im nisam ni prilazila nego idem u druge trgovine gdje je akcija i gdje mogu kupiti mlijeko za 1,60 maraka u odnosu na ovo njihovo ‘povoljno’”, naglašava ona.
Nedostižna potrošačka korpa
Minimalna plaća u Federaciji BiH iznosi 619 maraka, a prosječna oko 1.300 . Gotovo 300.000 penzionera prima minimalnu penziju koja iznosi 538 maraka.
Istovremeno, ukupni mjesečni troškovi četveročlane porodice, prema izračunu sindikata, iznose više od 2.880 maraka. Od toga najviše novca, oko 40 posto, treba izdvojiti za hranu.
Korpa, prema računici sindikata, trenutno je nedostižna za Sanelu iz Travnika, nezaposlenu majku dvoje djece.
Sanelin muž tek je pronašao posao, a njena porodica pokušava ukupne mjesečne troškove ograničiti na 1.500 maraka.
Kako preživjeti mjesec?
Zarađujući 570 maraka, što je ispod minimalne plaće, Ifeta Vila iz Kaknja svaki mjesec dokazuje koliko je vješta u “umijeću preživljavanja”.
“Kod dva poslodavca imam po 200 maraka, a kod jednog 170 , pa skontajte kako je preživjeti mjesec. Razvlačiš to malo što dobiješ, a dok platiš režije šta ostane. Ništa. Radim svaki dan, nemam dana odmora”, kaže ona.
S plaćom koju zaradi radeći tri posla, i koja se “istopi” nakon što plati račune za električnu energiju, vodu i odvoz smeća, Ifeta kaže da joj je nedostupna većina namirnica čije cijene su “zamrznute”.
“Većinom obiđem par radnji, pa onda odlučim gdje ću šta kupiti. Nije dovoljno, moglo je više da se snize”, ističe.
Na ulasku u trgovine koje su dio kampanje postavljeni su plakati s popisom namirnica, te njihovim starim i novim cijenama, dok je na policama pored proizvoda istaknuta etiketa s logom “Zaključavamo cijene”.
Mali trgovci koji su se željeli uključiti u ovaj društveno-odgovorni projekt, kako kampanju naziva resorno entitetsko Ministarstvo trgovine, mogli su izabrati s liste 20 proizvoda kojima će “zaključati cijene”.
“Pri odabiru hrane vodilo se računa o kvaliteti i različitim markama“, saopćili su iz Ministarstva.
Siromašnima skupo, ostalima neinteresanto
No, anketa među stanovnicima Kaknja pokazala je da većina njih za kampanju uopće ne zna.
Anketu je provela Ferida Kulović, predsjednica udruženja potrošača u toj općini, koja za Radio Slobodna Evropa kaže da većina ispitanih građana u trgovinama nije primijetilo etikete sa logom kampanje koje su zalijepljene pored proizvoda.
S druge strane, građani koji imaju informacije o kampanji, naveli su, pak, da ne kupuju proizvode s liste “zaključanih” cijena, nego traže akcijske ponude u drugim trgovinama.
Pojašnjava da su proizvodi na listi za najugroženije građane preskupi, dok onima koji više zarađuju nisu interesantni, jer ih i inače ne kupuju.
“Oni koji nemaju primanja kupuju stari hljeb da bi mogli kupiti pet-šest komada za marku. S druge strane su oni koje ova kampanja nikako ne dotiče, jer te artikle svakako ne kupuju. To je samo ‘zamazivanje’ očiju, kao da se učinilo nešto”, kaže ona.
Kulović, također, ne vjeruje ni u procjene resornog Ministarstva o mjesečnim uštedama od 35 maraka, zahvaljujući kampanji “zaključanih” cijena.
“Ljudi će sa spiska uzeti možda desetak proizvoda i to onda nije ni 35 nego par maraka”, kaže.
Ističe da je suština problema što Bosna i Hercegovina uvozi većinu roba, troškovi su veliki, pa trgovci nemaju računicu da snize cijene.
“Ne možete nikoga natjerati, jer se cijene slobodno formiraju. Svi smo usko vezani, a niko vjerujte neće prodavati džaba”, kazala je.
“Populizam” ili sistemske mjere?
Bosna i Hercegovina nema jedinstvene i sinkronizirane mjere kojima bi stanovnici u oba entiteta bili jednako zaštićeni od rasta troškova života.
Dva entiteta mjere donose odvojeno, a slična kampanja kao u Federaciji BiH provedena je krajem prošle godine i Republici Srpskoj, kada su 50-ak proizvoda skinute marže.
Vlast tog entiteta tada je poručila da je na taj način građanima osigurala jeftinije mlijeko, meso i mesne prerađevine, dječiju hranu i sredstva za higijenu.
Inače, prosječna plaća u RS-u iznosi 1.296 maraka), od koje živi dvije trećine zaposlenih, odnosno oko 180.000 radnika.
Minimalna plaća u tom entitetu veća je nego u Federaciji BiH i iznosi 900 maraka, a prima je oko 20.000 radnika.
Istovremeni, prema procjenama sindikata, potrošačka korpa u tom entitetu iznosi više od 2.500 maraka. Sindikalnu potrošačku korpu čini zbir svih mjesečnih troškova jedne četveročlane porodice.
Zijad Džafić, ekonomski analitičar i univerzitetski profesor, ocjenjuje za Radio Slobodna Evropa, da se radi o “populističkim mjerama”, dok izostaju one koje bi građanima donijele stvarnu korist, jer o njima nema političkog dogovora.
Kao primjer navodi činjenicu da u Bosni i Hercegovini, unatoč brojnim inicijativama, nije uvedena diferencirana stopa Poreza na dodatnu vrijednost (PDV), nego ona i dalje iznosi 17 posto za sve proizvode.
“Ovo što rade nisu mjere koje će pomoći građanima. Ukoliko žele, to mogu uraditi kroz fiskalnu i socijalnu politiku. I dalje plaćamo isti porez na osnovne životne namirnice i lijekove, koje svakodnevno kupuju penzioneri i siromašni građani, kao i za luksuznu robu, poput viskija i kavijara, koje kupuju oni s velikim platama”, ističe Džafić.