Na ovo je mnogo puta do sada upozoravao profesor emeritus Enver Imamović, tvrdeći da je kulturno-historijska blaga BiH završila na crnom tržištu umjetnina.
Javnost očekuje odgovor da li je slična sudbina zadesilo i čuveno Čajničko evanđelje, pokretno dobro – nacionalni spomenik BiH, koje se čuva, ili čuvalo, u Muzeju Crkve Uspenja Bogorodice i Crkve Vaznesenja Hristovog u Čajniču.
Inače, Čajničko evanđelje jedina je srednjevjekovna rukopisna knjiga bosanske provenijencije do danas sačuvana u Bosni i Hercegovini. Knjiga je prema osobenostima jezika datirana u rani XV vijek, a nastala je na tlu istočne Bosne.
Čajničko evanđelje predstavlja izuzetno vrijedan izvor za filološka istraživanja.
Da je Čajničko evanđelje izneseno iz BiH, odnosno ukradeno, upozorila je dr.sc. Erma Ramić-Kunić, naučna saradnica u Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu.
Ona je na svom Facebook profilu sinoć, otkrivajući ovu poraznu činjenicu konstatirala “da se niko ne pita gdje, kada, kako, te da se uopće ne osvrće na tu činjenicu” o nestanku bh. nacionalnog spomenika.
Ramić-Kunić ističe da je privremeno iznošenje dozvoljeno jedino zbog prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini, odnosno ako se procijeni da se konzervacija u inostranstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i jeftinije.
Odobrenje za privremeno iznošenje nacionalnog spomenika iz Bosne i Hercegovine u daje isključivo Komisija, ukoliko bude nedvosmisleno utvrđeno da to neće ni na koji način ugroziti nacionalni spomenik.
Ramić-Kunić se pita kako je moguće da Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika sve vrijeme šuti i da ne odgovara na službene dopise.
Jedan od članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Faruk Kapidžić se oglasio na društvenim mrežama i između ostaloga naveo kako su sadašnja dva člana Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH obavijestili sve nadležne organe i institucije o onome što su bili obavezni obavijestiti. Dodao je da će iste morati prije ili kasnije odgovoriti “da li je, a ako jeste gdje, kada, ko i kako sakrio nacionalno blago”.
Čajničko evanđelje je inače srednjevjekovna rukopisna knjiga i u vlasništvu je Srpske pravoslavne crkve. Čuvala se u Muzeju crkve u Čajniču te je 2013. godine proglašeno za nacionalni spomenik BiH.
Nastalo je početkom XV vijeka, na dvoru feudalca Pavla Radenovića, ili je samo bilo u njegovom vlasništvu. Prema osobinama jezika izvjesno je da je nastalo na tlu istočne Bosne – na ijekavskom tlu. Pisano je brzopisno, a pisanju se smjenjivalo pet glavnih pisara, koji su kontinuirano ispisivali tekst. Kodeks je prepisan sa tri različita predloška.