Ekipa portala BosnaInfo bila je u prilici posjetiti ovaj nesvakidašnji prizor kulturno-historijskog naslijeđa u šumi.
Nekropola datira iz 14. i 15. stoljeća i sastoji se od 39 stećaka. Stećci imaju oblik sljemenjaka (32 stećka) i sanduka (sedam stećaka). Neki od njih ukrašeni su tordiranim trakama, spiralama i grozdovima.
Ono što je zanimljivo za ovu nekropolu je da je dva puta seljena.
Prvi put je pomjerena 30 metara 1959. godine zbog izgradnje puta Sarajevo-Tuzla, a drugi put prije deset godina iz Donjih Čevljanovića u zaštićeni pejzaž na Bijambarama. To joj je, kažu, trajno stanište.
Zbog izgradnje puta M18 Sarajevo-Tuzla srednjovjekovni nadgrobnici spomenici su sa lokacije nalazišta premješteni na lokaciju Donji Čevljanovići, jer se izvorna lokacija stećaka nalazila u obuhvatu magistralnog puta – kazala nam je Naida Gušević, stručna saradnica za šumarstvo pri KJU za zastićena prirodna područja.
Ističe da se grupa tada sastojala od 41 stećka, od kojih su dva premještena u Zemaljski muzej u Sarajevu.
“Na incijativu Općine Ilijas i KJU za zastićena prirodna područja 2013. godine nekropola stećaka je premještena u drugu zastićenu zonu na lokaciji Dolovi u sklopu Zastićenog pejzaža Bijambare”, rekla je Gušević.
Navela je da su stećci u dobrom stanju, a da su mjere zaštite definisane Odlukom o proglašenju objekta nacionalnim spomenikom.
Dozvoljeni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i uz stručni nadzor nadležne službe za zaštitu naslijeđa na nivou Federacije BiH.
“Među mjerama zaštite je i zabrana čišćenja stećaka od lišajeva i mahovine, kao i uklanjanja patine”, rekla je Gušević.
Podaci koji su dostupni na nekropoli na Bijambarama govore da grobovi ispod stećaka prilikom prvog pomijeranja 1959. godine nisu istraženi niti sačuvani.
