Natasha Coates, britanska gimnastičarka, je toliko zabrinuta za vlastito zdravlje da je planirala sahranu kada je imala samo 20 godina. Ponekad izbjegava neke društvene situacije, uzima lijekove i nada se najboljem.
Znojenje ili smijeh može biti kobno za Natashu koja je ‘alergična na jake emocije. Britanka Natasha ima sindrom aktivacije mastocita – to znači da je alergična na ‘snažne emocije’ i da bi je smijeh ili tuga mogli koštati života.
Mastociti su zapravo bijele krvne ćelije najpoznatije po ulozi u alergijama, a spomenuti proces dešava se kada one u tijelu osobe ispuštaju previše tvari u pogrešno vrijeme.
Za Coates, promjene statusa njenog tijela – poput znojenja ili smijanja – može uzrokovati po život opasnu alergijsku reakciju. Natasha je toliko zabrinuta da je planirala vlastitu sahranu kada je imala samo 20 godina.
Priznala je da čak i bezazleni noćni izlazak može završiti katastrofom.
„Kada ste u noćnom izlasku s prijateljima i padnete u anafilaktički šok samo zbog previše smijeha, to će vam ‘uljepšati’ večer“, rekla je.
I to joj se i desilo.
„Dobro smo se smijali kada su mi jezik i grlo natekli. Jedan prijatelj je pozvao hitnu pomoć, dok mi je drugi pomogao da upotrijebim lijek kako bih spriječila gušenje“, ispričala je.
Prijatelji su je tješili prije nego što je izgubila svijest i završila na intenzivnoj njezi.
„Alergična sam na jake emocije. Sve promjene u statusu tijela, bilo da se smijem, plačem, da sam tužna ili pod stresom, mogu izazvati hemijsku reakciju. To se događa gotovo svaki dan i hospitalizirana sam više od 500 puta“, dodaje.
Kada osjeti da počinje, uznemiri se i pokušava to potisnuti, inače završi s gorom reakcijom, što za nju predstavlja ‘začarani krug’.
Objašnjavajući sindrom aktivacije mastocita, Natasha iznosi kako na primjer i ubod žare može izazvati kvržicu koja svrbi – što je uzrokovano histaminom, hemikalijom koja dolazi iz mastocita.
„U mom su tijelu mastocite preosjetljive. Oslobađaju previše hemikalija kao odgovor na manji napad, poput uboda žare ili intolerancije na hranu. Moje tijelo to čini čak i spontano, ono otpušta hemikalije bez razloga. Tako da sam alergična na ništa i na sve, sve u isto vrijeme“, objašnjava Natasha.
Dok je bila mlađa, često je bila bolesna i imala je čudne reakcije na različitu hranu, ali pretpostavljala je da je samo ‘osjetljiva’.
Ali, prvo iskustvo anafilaktičkog šoka doživjela je s 18 godina.
„Bila sam na velikom javnom događaju kada sam odjednom osjetila drhtavicu, vrtoglavicu i bilo mi je teško disati. U bolnicu su me odveli uz policijsku pratnju. Bila sam bez svijesti, ali kad sam došla sebi bila sam prestrašena“, rekla je.
Ljekari su je uvjeravali da se to može desiti našim tijelima, rijetko, pa je pomislila da je imala reakciju kakva se događa jednom u životu. Međutim, nakon toga je imala osam reakcija u dvije sedmice zbog kojih se vratila na hitnu pomoć.
„Sada se redovno nosim s ovom ozbiljnošću reakcije kod kuće“, rekla je. Ali ranije bi odmah zatražila ljekarsku pomoć.
Natasha je rekla da je dugo tražila ‘specifičan okidač’.
„Da sam imala reakciju nakon što bi pojela tunu, pretpostavila bih da je riba… Mjesecima sam jela samo piletinu, krompir i brokulu i postala sam neuhranjena…“, otkrila je.
Njeno školovanje i vježbanje gimnastike također su patili jer je prolazila kroz ono što naziva ‘modernom torturom’.
„Nikad nisam znala šta će sljedeće izazvati reakciju. Ljekari su bili jednako zbunjeni kao i ja“, dodaje.
Konačno, nakon dvije godine, Natashi je dijagnosticiran sindrom aktivacije mastocita. Sada je na lijekovima i postoji protokol za njenu zaštitu. Natasha se nedavno iselila iz roditeljskog stana i sada živi sama, ali ima ličnog asistenta pet dana u sedmici, prenosi 24sata.
„Imam i pomoćnu tehnologiju. Ako pritisnem dugme na satu, svjetla na vrhu moje kuće počnu svijetliti crveno i poziva se hitna pomoć“, rekla je.
Svi njeni prijatelji također su obučeni za njen lijek, ali priznaje da je njena porodica često ‘uplašena’ jer se pitaju ‘koja će reakcija biti njena zadnja’.
„Osjećam se kao tempirana bomba“, tužno je priznala.
Osim na emocije, Natasha je alergična na sprejeve za tijelo, proizvode za čišćenje i mirisne svijeće te je osjetljiva na mnoge namirnice.
„Jelo je još uvijek pomalo poput ruskog ruleta“, dodala je. Hrana koja joj je danas dobra mogla bi joj izazvati alergijsku reakciju sutra. Objasnila je kako je ‘morala prihvatiti’ da bi je njeno stanje moglo ubiti i rekla je da je već isplanirala svoju sahranu.
„Preuzela sam malo kontrole kad sam planirala svoju sahranu 20 godina“, rekla je i dodala kako zna da to nije normalno.
Također ima upute o bolnici o situacijama u kojima želi ili ne želi liječenje, tako da njena porodica ‘neće morati donositi te grozne odluke’.
„Budući da sam sportašica, perfekcionist sam, čak i kad umrem, želim da sve bude kako treba“, rekla je.
Natasha kaže da joj je gimnastika spasila život, ne samo fizički, već i psihički.
„Mogu otići u teretanu i usredotočiti se na to“, kaže ona.
Međutim, ponekad njeno stanje dovede do toga da ne osjeća ruke ili noge, a svaka povreda može izazvati reakciju.
„Teško sam oštetila koljeno 2019. i pala sam u anafilaksiju“, rekla je.
Znojenje je također može natjerati da reaguje, ali kaže kako živi s ovim toliko dugo da zna koliko daleko može ići.
Isto je i sa smijehom – ne događa se toliko često sada kada bolje poznaje sebe i svoje stanje te može osjetiti kada se treba smiriti.
Natasha priznaje da ponekad izbjegava neke društvene situacije.
„Unaprijed proučavam jelovnike, uzimam dodatne lijekove i nadam se najboljem“, priznaje. Mora znati gdje je najbliža bolnica, mora imati svoj plan njege i dovoljno lijekova. Također ide samo na odmor u Ujedinjeno Kraljevstvo jer u avionu ‘neću dobro proći’.
Natasha nije sretna zbog svega, i voljela bi pronaći lijek.
„Mogu se nositi sa svime, ali dopušteno mi je imati loše dane. Nema smisla pretvarati se da je to uredu jer meni to nije uredu. Da mogu škljocnuti prstima i biti izliječena, učinila bih to istog trenutka. Održavanje sebe na životu je posao s punim radnim vremenom“, priznaje.