Vinovnik najnovijih dešavanja, s pravom možemo reći kao i uvijek, predsjednik je bh. manjeg entiteta Milorad Dodik.
Po dobrom starom običaju pravi cirkus od države sve zaklinjući se u slovo Daytona, a zapravo dobrano ga kršeći.
U vezi s tim razgovarali smo s političkim analitičarom i višim saradnikom Vijeća za politiku demokratizacije iz Berlina Bodom Weberom.
Vratimo se na nedavnu situaciju kada su pripadnici OSBiH trebali ponovo sudjelovati u misiji u Iraku. Misiju predvodi NATO i od njega smo dobili odobrenje za učestvovanje.Međutim, predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović spriječila je to glasavši protiv odluke o odlasku OSBiH u Irak. Naravno, njen stranački šef, niko drugi do predsjednik RS-a, Milorad Dodik kazao je da muslimani zloupotrebljavaju saradnju s NATO-om govoreći da je BiH na NATO-putu.“E sad ćete vidjeti da nije”, izjavio je u svom dobro prepoznatljivom kaubojskom stilu. S obzirom na to da su pripadnici OSBiH već ranije bili u Iraku, zašto je to sada problem i zašto je opet potrebna odluka Predsjedništva, pitamo sagovornika.
“Dodik, pošto su mu OHR i američka administracija omogućili da u saradnji sa svojim dugogodišnjim političkim partnerom Draganom Čovićem, ponovo učestvuje u vlasti na državnom nivou, te proglasili koaliciju ‘reformskom’, ‘proevropskom’, nastavlja svoj stari politički kurs – autoritaran, protiv države, te protiv Zapada. To je ono što se dobiva kad se pristupi politici udovoljavanju interesima etnonacionalističkih elita u BiH”, odgovara Weber za Bosnainfo.
Zakon o vanjskim poslovima godinama se povlači po ladicama, nedavno je ovo pitanje aktuelizovano, pa ponovo vraćeno u ladicu.
Marionete bez jasne strategije
Dok čeka da ugleda svjetlost dana, Predsjedništvo vodi vanjsku politiku, pa kako se i tu ne mogu dogovoriti, svako radi ono šta hoće, imenuje ambasadore kako hoće, pa oni dođu kao marionete bez jasne strategije. Dodik se protivi usvajanju ovog zakona ponovivši po ko zna koji put kako (opet) muslimani pokušavaju da dobiju šta hoće i najavio sabotažu ovog zakona naglasivši da neće proći u Parlamentarnoj skupštini BiH.Čega se Dodik boji? Koliko bi ustvari ovaj zakon uredio ovaj javašluk, pa ne bi Dodik mogao da radi šta hoće?
Naš sagovornik je mišljenja da Dodik nastavlja dugogodišnju politiku kontinuiranog slabljenja državnih institucija, te sprečavanja svega što bi eventualno doprinijelo jačanju državnih institucija.
Predsjednik manjeg bh. entiteta postavio je ultimatum Ustavnom sudu BiH da povuče odluku kojom je odlučivanje od moguće prostom većinom te najavio ranije da će, ako Ustavni sud BiH ne ukine najnoviju odluku, biti zakazana sjednica Narodne skupštine na kojoj će biti donesen zakon o “prestanku važenja i objavljivanja odluka tog suda u Srpskoj i zaštiti lica koja budu progonjena zbog toga od organa BiH”. To i bi!
“NSRS je ranio Dejtonski mirovni sporazum. Metaforički rečeno, od jučer je Dejtonski sporazum na aparatima. Međunarodna zajednica ima priliku da izvrši reanimaciju sporazuma i da ga vrati u život”, poručio je član Predsjedništva BiH Denis Bećirović.
Međunarodna zajednica mišljenja je da ovakvi napadi na ustavni poredak BiH predstavljaju ozbiljno kršenje Daytona. Dodikove papazjanije su odavno već svima poznate, ali nije poznato zašto jedini koji ima moć, visoki predstavnik nije dosad reagovao ostavljajući Dodiku mogućnost da bude “djelimično uspješan”. Pitamo Webera da li očekuje sad reakciju OHR-a ili smo dozlogrdili i Bogu i ljudima, pa Zapad nema više volje ni snage za nas?
“Složio bih se da ovo predstavlja jedan on najozbiljnijih napada Dodikovog režima na ustavni poredak i samim time na Dayton u zadnje dvije decenije. Ne bih se složio sa ocjenom da visoki predstavnik u ovoj krizi jedino ima moć da reaguje. Jer za razliku od reagovanja u slučaju prošloljetne prijetnje protiv države i ustavnog poretka od Dragana Čovića i HDZ-a BiH – kad je gospodin Schmidt intervenirao korišćenjem bonskih ovlasti, ali na kranje pogrešan, štetan način – tu opciju u napadu na Ustavni sud BiH nema.
Da bi se popunila upražnjena dva mjesta sudija iz Republike Srpske, što Dodikov režim trenutno blokira, Schmidt bi teoretski mogao imenovati dvoje sudija – ali ne bi se našlo tih sudija koji će u postojećoj političkoj klimi u RS-u biti spremni da prihvate tu funkciju.
Nema političke volje Zapada
Odgovor jedino može doći u vidu vanredno jake političke reakcije EU i SAD-a – ali političku spremnost za ozbiljno protivljenje Dodiku nismo vidjeli zadnje dvije decenije zbog nedostajuće političke volje Zapada da se ozbiljno bavi Bosnom i Hercegovinom. NSRS je izbacio visokog predstavnika iz Službenog glasnika RS-a. Iako se Dodik redovno kune u slovo Daytona, ovim ga, kao i gotovo svim ostalim, krši (Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma obavezuje sve potpisnice, uključujući i Republiku Srpsku, da u potpunosti sarađuju sa visokim predstavnikom). Hoće li mu i to proći?
“Kao i u slučaju napada na Ustavni sud, radi se o antiustavnom činu vlasti u Republici Srpskoj. U neposrednom postratnom periodu u BiH, periodu privrženosti Zapada dosljednoj primjeni Daytona, slijedila bi smjena najodgovornih zvaničnika iz entiteta i/ili hapšenja. Mi više nismo u tom periodu. Ipak, Zapad bi i dalje, počevši preko OHR-a i PIC-a, odnosno pravne obaveze prema Daytonu, morao spriječiti takva djelovanja, odnosno obezbijediti ukidanje takvih antiustavnih, antidejtonskih odluka i poteza entiteskih vlasti – makar preko pravnih instrumenata države BiH/bh. institucija”, cijeni naš sagovornik i dodaje:
“Ali, da bi se to ishodilo, potrebna je puno ozbiljnija politička intervencija nego što smo vidjeli zadnjih 10, 15 godina. Nadam se da će Zapad konačno shvatiti da je BiH vrlo blizu katastrofe, koja ne prijeti samo stabilnosti i sigurnosti BiH nego cijeloj regiji i samim time Evropi – i širem Zapadu”.
Bivši visoki predstavnik Valentin Inzko, prije nego će odstupiti s dužnosti, nametnuo je Zakon o negiranju genocida. Gotovo dvije godine poslije, gdje smo? Nije podignuta nijedna optužnica u ovom slučaju, pa kome god se prohtije može negirati genocid kad god hoće, eklatantan primjer je predsjednik manjeg bh. entiteta, koji kad god mu se ukaže prilika, bahato se odnosi prema genocidu u Srebrenici.
“Odluka odlazećeg visokog predstavnika je bila simboličan gest otpora u odlasku protiv tretmana koji su on i njegov ured bili doživjeli više od decenije od EU i djelomično SAD-a, dugogodišnje poniženje, i u određenom smislu samoponiženje gospodina Inzka nepružanjem optora.Ali nije imalo praktičan politički smisao – jer se otpočetka znalo, makar ja sam znao, da nikad neće biti implementiran, s obzirom na dugogodišnje uništenje pravosuđa i vladavine prava od vladajućih elita, uz podršku, prije svega, EU svojom pasivnošću. Tako da je tragičan mandat gospodina Inzka završio još tragičnijim završnim činom”, zaključuje Bodo Weber za naš portal.