Dženaza će biti obavljena danas u 14 sati na Gradskom groblju Vlakovo.
Enes Baralić bio je jedan od trojice autora “Sarafixa”, zajedno s ortopedima Šukrijom Đozićem i Raibom Salihefendićem.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini i opsade Sarajeva ogroman teret su imale zdravstvene ustanove. Novi pacijenti su pristizali svaki dan, a najčešće sa povredama ekstremiteta od metaka ili gelera.
Sarafix je bio vanjski fiksator u liječenju prijeloma dugih kostiju ekstremiteta. Na povrede ekstremiteta u ratnim uslovima otapadalo je oko 70 posto svih povreda, a manja zaliha vanjskih fiksatora koja se nalazila u Općoj bolnici Sarajevo potrošena je odmah na početku rata.
Ljekari specijalisti za ortopedsku hirurgiju i traumatologiju Prim. dr. Šukrija Đozić i Prim. dr. Raib Salihefendić su došli na ideju da naprave svoju modifikaciju vanjskih fiksatora i zajedno sa dip. ing. mašinstva Enesom Baralićem, direktorom jednog pogona u Energoinvestu napravili fiksator koji je dobio naziv sarajevski ratni fiksator (Sarafix). Prvi primjerak je bio proizveden već početkom juna 1992. godine.
Tokom rata u Sarajevu u firmi Etas-Valves (Energoinvest) napravljeno je preko 4.000 fiksatora. Tačan broj se ne zna jer su mnogi fiksatori nakon liječenja reciklirani, ponovo sterilisani i postavljeni drugim povrijeđenim. Zahvaljujući fiksatoru koji se stvorio u nemogućim ratnim uslovima spašeni životi hiljada građana ne samo Sarajeva, već i drugih gradova.
Neki fiksatori su kroz “tunel spasa” išli i do Mostara, Goražda, Zenice i na osnovu sarajevskog fiksatora mnogi doktori su pravili analoge kako bi imali bolji i lakši način za liječenje pacijenata.
Za izum Sarafixa autori su dobili zlatne medalje na sajmovima inovacija u Briselu i Ženevi 1995. i 1996. godina. Naučnicima zasluženim za stvaranje Sarafixa zahvaljujući kojem su spasili hiljade života “odužio se” i grad Sarajevo dodijelivši im Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva 2001. godine.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.