Prema podacima Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC), početkom godine pod minama je bilo oko 774 kvadratna kilometra. Do sada je očišćeno oko 18 kvadratnih kilometara, pa je trenutna procjena oko 756 kvadratnih kilometara, uz napomenu da se taj podatak svakodnevno mijenja.
Novi plan za period 2027-2032. predviđa vraćanje oko 55 kvadratnih kilometara godišnje u sigurnu upotrebu. Međutim, BHMAC procjenjuje da bi, uz stabilno finansiranje koje bi omogućio novi zakon, godišnji kapacitet mogao porasti na 75 do 80 kvadratnih kilometara.
Sadašnje deminerske organizacije mogu realizirati oko 50 do 55 kvadratnih kilometara godišnje, a za značajnije povećanje kapaciteta trebalo bi najmanje godinu do dvije, kako bi se angažirali dodatni demineri i nabavila potrebna oprema.
U najpovoljnijem scenariju, uz usvajanje novog zakona, BHMAC procjenjuje da bi BiH mogla završiti proces do kraja 2036. godine. Ako zakon ne bude donesen, a donatorska sredstva nastave nestajati, završetak procesa mogao bi se pomjeriti približno do 2045. godine.
Iz Ministarstva civilnih poslova BiH upozoravaju, međutim, da se novi rokovi ne mogu postavljati bez realne računice.
– Iza procjene moraju stajati realni finansijski, ljudski i operativni kapaciteti. Upravo je to jedan od problema koji smo imali prethodnih godina – naveli su iz Ministarstva za Fenu, podsjećajući da su godišnji planovi razminiranja ranije uglavnom ostvarivani u rasponu od svega 20 do 30 posto.
Jedna od ključnih promjena predviđenih zakonskim nacrtom jeste obaveza da institucije BiH, entiteti i Brčko distrikt izdvajaju najmanje 0,2 posto svojih budžetskih sredstava za protuminsko djelovanje.
Iz Ministarstva civilnih poslova naglašavaju da važnost te odredbe nije samo u samom iznosu.
– Suština predložene izmjene nije samo u iznosu koji bi se izdvajao, nego u uspostavljanju obaveznog i predvidivog sistema finansiranja koji bi omogućio učinkovitije planiranje i ubrzanje procesa razminiranja – navode iz Ministarstva.
Prema njihovim procjenama na osnovu budžeta za 2026. godinu, zakonski minimum od 0,2 posto osigurao bi oko 60 posto sredstava potrebnih za godišnji cilj od 75 kvadratnih kilometara, za koji je potrebno približno 61 milion KM.
Preostali dio i dalje bi morao biti osiguran iz drugih domaćih izvora i međunarodne pomoći.
Ministarstvo finansija i trezora BiH izračunalo da bi samo 0,2 posto budžeta institucija BiH za 2026. godinu iznosilo 3,161 milion KM. U tom ministarstvu trenutno se priprema mišljenje o Nacrtu zakona, dok bi način planiranja i raspoređivanja sredstava nakon eventualnog donošenja zakona bio preciziran podzakonskim aktima.
Državni nivo je već počeo povećavati vlastito učešće. Vijeće ministara je za period 2025-2027. godina odobrilo višegodišnji projekat sufinansiranja troškova deminiranja vrijedan dva miliona KM, po 650.000 KM u prve dvije godine i 700.000 KM u 2027.
– Naš cilj mora biti da se odnos postupno mijenja, od dominantne ovisnosti o donatorima prema održivom domaćem financiranju uz međunarodno partnerstvo – poručuju iz Ministarstva civilnih poslova BiH.
Veće domaće finansiranje postaje posebno važno jer se međunarodna podrška smanjuje.
Iz UNDP BiH za Fenu je potvrđeno da je posljednjih godina došlo do značajnog pada međunarodne donatorske pomoći, što potvrđuje i povlačenje organizacija koje su godinama učestvovale u protuminskim aktivnostima, uključujući Norwegian People’s Aid i Mines Advisory Group.
– S obzirom na aktuelna globalna kretanja i sve veći broj kriznih područja kojima je potrebna međunarodna pomoć, pritisak na raspoloživa donatorska sredstva vjerovatno će ostati snažan. Zbog toga je sve važnije povećati domaće učešće u finansiranju procesa deminiranja i uspostaviti održivo i sistemsko rješenje – navode iz UNDP-a.
BHMAC kao jedan od razloga za pad donatorskog finansiranja navodi i rat u Ukrajini, budući da je dio međunarodnih sredstava preusmjeren tamo.
BiH trenutno koristi sredstva iz IPA III fondova i sredstva Svjetske banke za razminiranje desne obale Save, ali iz BHMAC-a upozoravaju da se po završetku tih projekata više ne očekuju direktni grantovi Evropske unije i Svjetske banke u dosadašnjem obimu.
UNDP ocjenjuje da bi zakonski minimum od 0,2 posto predstavljao značajan zaokret.
– Zakonsko utvrđivanje minimalnog izdvajanja predstavljalo bi važan korak ka većoj odgovornosti domaćih institucija za ovaj proces. Izdvajanje od 0,2 posto predstavljalo bi značajno povećanje u odnosu na trenutni nivo domaćeg finansiranja i osiguralo stabilniju osnovu za planiranje i provođenje aktivnosti deminiranja – naveli su iz UNDP-a.
Pored finansiranja, novi zakon pokušava riješiti problem koji ljudi iz deminerskog sektora ističu godinama, neujednačen radni i penzioni položaj osoba koje rade praktično isti rizičan posao.
Deminer iz Tuzle Amir Mehanović, koji se deminiranjem bavi od 1997. godine, kaže za Fenu da već sami uvjeti koje deminer mora ispunjavati jasno pokazuju o kakvom je poslu riječ.
Demineri moraju prolaziti posebne zdravstvene i psihološke preglede, dokazivati da ispunjavaju sigurnosne uvjete, a operativno osoblje mora imati i dodatno osiguranje zbog povećanog rizika od povrede ili smrti.
– Bez toga ne možete raditi. I to je jedan od osnovnih pokazatelja, zajedno s ljekarskim pregledom, da ste direktno izloženi visokom riziku – kaže Mehanović.
Problem, kaže, nastaje kada se taj rizik treba pretočiti u radna i penzijska prava.
Važeći propisi ranije su beneficije jasnije vezivali za samu poziciju deminera, iako u operacijama učestvuju i vođe timova, interna kontrola, operativni oficiri, vodiči pasa, mašinisti i drugo osoblje koje je također neposredno izloženo opasnosti.
– Ne razumijem kako država donese zakon koji sama ne poštuje. Ne znam kako se može raditi, a da se ne uplaćuje beneficirani radni staž, a zakon to propisuje – kaže Mehanović, govoreći o iskustvima dijela deminerskog sektora tokom prethodnih decenija.
On podsjeća da su neka od prava operativnog osoblja priznavana tek nakon sudskih postupaka.
Novi Nacrt zato pokušava preciznije definirati ko se smatra osobljem angažiranim na protuminskim poslovima.
Iz Ministarstva civilnih poslova kažu da važeći zakon nije na odgovarajući način prepoznao sve kategorije osoba koje tokom posla ulaze u minski sumnjiva područja, iako osobe koje obavljaju izviđanje, kontrolu kvaliteta ili druge terenske zadatke mogu biti izložene praktično istom riziku kao i sami demineri.
– Prava koja proizlaze iz rada u uvjetima iznimno visokog rizika trebaju biti vezana uz posao koji osoba stvarno obavlja i rizik kojem je izložena, a ne samo uz formalni naziv radnog mjesta – ističu iz Ministarstva.
Nacrt, prema podacima Federalne uprave civilne zaštite, predviđa pravo na staž s uvećanim trajanjem, poseban dodatak na platu, penzionisanje pod povoljnijim uslovima te prava u slučaju povrede ili smrti tokom deminiranja.
Zaposlenici FUCZ-a koji trenutno rade na poslovima protuminskog djelovanja već imaju utvrđen beneficirani staž od 16 mjeseci za svaku kalendarsku godinu rada.
Mehanović ukazuje i na dugoročnu posljedicu načina na koji je dio sektora funkcionirao u prvim poslijeratnim godinama.
– Ima dosta deminera koji su od početka, a radili su mnogo vremena bez prijavljenog staža. Radili su na crno – kaže on.
U BiH danas ima oko 1.100 pripadnika deminerskog osoblja, dok ih je prije pandemije koronavirusa bilo više od 2.000.
Istovremeno, postojeći kadar ubrzano stari.
Federalna uprava civilne zaštite u Sektoru za organizaciju deminiranja i uništavanje eksplozivnih sredstava ima ukupno 124 zaposlenika. U devet deminerskih timova angažirano je 59 deminera, osam vođa timova i devet medicinara, a tu su i timovi za mehaničku pripremu zemljišta, vodiči pasa i timovi za uklanjanje eksplozivnih sredstava.
Šef Odsjeka za deminiranje FUCZ-a Muamer Husilović navodi da značajan broj zaposlenika te poslove obavlja duže od 20 godina i da će u narednom periodu ispuniti uvjete za penzionisanje.
– Prilikom prijema deminera u FUCZ primjetno je smanjenje interesovanja i broja prijava – naveo je Husilović za Fenu.
U Republičkoj upravi civilne zaštite Republike Srpske u sektoru deminiranja trenutno radi 70 pripadnika, a većinu čine iskusni kadrovi stariji od 40 godina.
– To jasno ukazuje na prirodnu smjenu generacija i potvrđuje da je privlačenje mladih ljudi u ovu visokorizičnu profesiju realan izazov za budućnost – naveli su iz Republičke uprave.
Smatraju da bi bolji položaj ljudi koji rade taj posao mogao pomoći da se trend promijeni.
– Uređenje radno-pravnog statusa, veća bezbjednost i bolji ekonomski uslovi svakako su ključni faktori koji bi ovaj humanitarni, ali opasni posao učinili atraktivnim za nove generacije – navode iz Uprave.
BHMAC upozorava da deminerskom bataljonu Oružanih snaga BiH trenutno nedostaje oko 60 ljudi, što odgovara kapacitetu osam do deset timova, a sličan problem postoji i u entitetskim civilnim zaštitama.
UNDP naglašava da se proces deminiranja zato ne može posmatrati samo kroz novac i kvadratne kilometre.
– Teško je zamisliti uspješan i održiv završetak procesa bez kvalitetnih i stabilnih operativnih kapaciteta. Ljudi su ključni resurs u procesu deminiranja, zbog čega su njihov status, sigurnost, profesionalni razvoj i dugoročna perspektiva među osnovnim uslovima za kvalitetno i kontinuirano provođenje procesa – poručuju iz UNDP-a.
Mehanović o tome govori iz perspektive nekoga ko je u minskim poljima gotovo 30 godina.
– Ja, po svim standardima, psihološki ne bih smio ovoliko dugo raditi u deminiranju. Ne bih smio uopće raditi toliko godina – kaže.
Nacrt novog zakona prošao je e-konsultacije, a Ministarstvo civilnih poslova pribavilo je mišljenja Ministarstva odbrane, Ministarstva sigurnosti, Ministarstva pravde, Direkcije za evropske integracije, Komisije za deminiranje, Vlade Federacije BiH i Vlade Brčko distrikta, kao i zaključak Vlade Republike Srpske.
Vlade FBiH i Brčko distrikta nisu imale primjedbi ni na predloženo izdvajanje najmanje 0,2 posto budžetskih sredstava. U trenutku dostavljanja odgovora Feni još su se čekala mišljenja Ureda za zakonodavstvo i Ministarstva finansija i trezora BiH, nakon čega bi Nacrt trebao biti upućen Vijeću ministara.
Iz Republičke uprave civilne zaštite naglašavaju da se tekst još usaglašava i da je prerano govoriti o konačnim rješenjima.
– Novi nacrt zakona nastoji da na jedinstven način prepozna specifičnost i visok rizik deminerskog poziva. Ključni cilj u budućnosti jeste pronalaženje održivih rješenja koja će dodatno unaprijediti sigurnost i prava deminera na terenu, ali isključivo kroz model koji je u potpunosti usklađen sa ustavnim i budžetskim nadležnostima entiteta – naveli su iz Republičke uprave civilne zaštite.
Iz Ministarstva civilnih poslova smatraju da je vrijeme za odgađanje prošlo.
– Ako želimo ubrzati razminiranje, osigurati stabilno finansiranje i zadržati stručne ljude u sektoru, njihov radnopravni, socijalni i penzioni položaj mora biti jasnije i sistemski uređen. Novi zakon upravo pokušava odgovoriti na probleme koje je praksa tokom protekla dva desetljeća vrlo jasno pokazala – poručili su iz Ministarstva.
Istovremeno upozoravaju da ni donošenje zakona samo po sebi neće biti dovoljno ukoliko način funkcioniranja sistema ostane isti.
– Najveći rizik bio bi da dobijemo dobar zakon, a da način rada ostane isti. Zakon sam po sebi neće razminirati Bosnu i Hercegovinu – navode iz Ministarstva, ističući da iza propisa moraju stajati stabilan novac, dovoljan broj obučenih ljudi, tehnički kapaciteti, koordinacija i odgovornost za rezultat.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.