Rečeno je to na predstavljanju Izvještaja o napretku Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju koji je u Sarajevu danas organizirao Populacijski fond Ujedinjenih nacija u BiH (UNFPA).
Predstavnik UNFPA u BiH John Kennedy Mosoti kazao je da je to izuzetno važna prilika, budući da je prva takva konferencija održana 1994. godine, kada su se države okupile pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija u Kairu (Egipat) te diskutovale o pitanjima stanovništva, uključujući imigraciju, smrtnost novorođenčadi, kontrolu rađanja, planiranje porodice, obrazovanje žena i zaštitu žena od nesigurnih usluga abortusa u narednih 20 godina.
Status zemlje
“Konferencija je još uvijek aktuelna jer daje određene smjernice. Izvještaj upravo pokazuje status zemlje i gdje se ona nalazi u pogledu roda, zdravlja, populacijske dinamike, mladih, žena, djevojčica i ostalog”, kazao je te dodao da će izvještaj biti predstavljen sljedećeg mjeseca u Ženevi.
Govoreći o izvještaju, dodao je da su u njemu predstavljeni rezultati svega onoga što je postignuto te da je izvještajem obuhvaćeno i ono što je dobro, ali ono na čemu treba više raditi.
“Loše stvari u BiH se odnose na populacijsku dinamiku, činjenicu da mladi odlaze, zatim stanje osoba starije životne dobi u zemlji i izbor koje žene imaju, a pozitivno je da se životni standard povećao te da mladi imaju puno više mogućnosti”, pojasnio je.
Mosoti je napomenuo da je svim tim obuhvaćen i održivi razvoj te da je taj izvještaj ustvari prvi dokument koji govori o održivom razvoju i ciljevima.
“Potrebno je više raditi na omogućavanju većeg izbora za žene i mlade, da oni sami mogu odlučiti o vlastitom razvoju, ali je potrebno i starijim osobama omogućiti da se integrišu u ekonomiju”, zaključio je.
Rezidentna koordinatorica UN-a u BiH Ingrid Macdonald kazala je da je oduševljena što vidi toliko posvećenosti i saradnje svih različitih sudionika.
“Danas se nalazimo u svijetu koji prolazi kroz zaista duboke razvojne promjene s implikacijama koje sežu daleko izvan naših granica. Ovi izazovi su povezani, u smislu rasta stanovništva, stope fertiliteta, migracije, urbanizacije i starenja stanovništva. Svi su složeni i svi su međusobno povezani”, kazala je.
Naglasila je da konferencija pruža jedinstvenu priliku da se svi uključe u otvoren i konstruktivan dijalog, razmjenjujući iskustva i identifikujući inovativna rješenja.
Direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH Samra Filipović Hadžiabdić ističe da je dijelom postignut napredak, koji je daleko od očekivanog.
Postizanje ciljeva
“BiH, kao i zemlje regiona, još uvijek su daleko od postizanja navedenih globalnih ciljeva. Jedan od ključnih zakonodavnih okvira za postizanje navedenih ciljeva je Zakon o ravnopravnosti spolova”, istakla je.
U svrhu efikasnijeg provođenja Zakona o ravnopravnosti spolova, dodala je, Agencija za ravnopravnost spolova BiH, u saradnji s entitetskim gender centrima, priprema i koordinira izradu gender akcijskog plana BiH.
Pojasnila je da su do sada realizovana tri gender akciona plana te da je trenutno je u procesu usvajanje četvrtog za period 2023-2027.
U izvještaju se navodi da je pad stanovništva uglavnom posljedica niskog fertiliteta i visoke emigracije, koje su opet posljedica vrlo složenih društvenih promjena, uključujući visoku i dugoročnu nezaposlenost, a posebno ženske populacije, političku i globalnu nestabilnost, kao i obrazovni sistem koji ne razvija vještine mladih.
Također je navedeno da je izazovi koji se odnose na razvoj stanovništva potrebno rješavati kroz konkretne populacijske politike, te je od ključne važnosti imati na umu kompleksne međuovisnosti stanovništva i socioekonomskih, političkih i kulturoloških faktora, što je jedini način koji može pružiti djelotvornu intervenciju u populacijskim trendovima.
Seksualno i reproduktivno zdravlje i reproduktivna prava su, istaknuto je u izvještaju, identificirani kao ključni elementi međunarodnih konsenzusnih dokumenata o razvoju kojima se BiH obavezala.
Pravo na reproduktivno zdravlje podrazumijeva da ljudi mogu imati siguran i zadovoljavajući seksualni život, mogućnost da imaju potomstvo te da sami donose odgovorne odluke o tome da li će imati djecu, koliko djece žele imati i u kojim vremenskim razmacima.
Između ostalog, navedeno je da je neophodno omogućiti univerzalnu zdravstvenu pokrivenost u oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja, što uključuje pristup uslugama planiranja porodice kao i uslugama prevencije raka grlića maternice i raka dojke.