Naime, MCC je otvorio i centar u Bruxellesu, kupio sveučilište u Beču i postoje planovi za nove podružnice u drugim zapadnoeuropskim gradovima, uključujući London.
Kako tačno izgleda obrazovati se tamo, otkrio je u Guardianu Szechenyi, inače student na Univerzitetu Columbia koji je proveo godinu dana u Budimpešti kao stipendist.
Naveo je da MCC ima ogromnu finansijsku podršku. Konkretnije, više od 1,3 milijarde funti državnog novca. Pritom je izrazio zabrinutost zbog njegova širenja, objasnivši da su stavovi te institucije usko povezani sa stavovima mađarskog premijera Viktora Orbana i njegovih suradnika iz stranke Fidesz.
Čak i onima koji nisu simpatizeri Orbána, teško je reći ne onome što MCC nudi.
“Osigurava im financiranje projekata, znanstvenih radova, stipendija, smještaj, a tu su i pozivi na raskošne večere, zabave, putovanja u inozemstvo… Za Mađare, posebno one iz manjih gradova, društvena mobilnost može biti nedostižna, ali MCC ima moć izvući ih “iz mraka” na međunarodnu pozornicu”, prepričao je Szechenyi, koji se i sam našao u toj situaciji:
“To je ono što su mi ponudili, mogućnost započeti novinarsku karijeru i sredstva za život u udobnom stanu u Budimpešti. No, institucija zauzvrat očekuje podršku desničarskim stavovima, politikama i djelovanjima.”
Glavni razlog zbog kojeg je prihvatio stipendiju jest taj što je MCC preko međunarodnih kontakata ponudio pomoć u objavljivanju novinarskih članaka, ali je usput otkrio da je ta pomoć ipak bila uvjetna. Tvrdi da je morao pisati o temama koje su predložili njegovi mentori povezani s MCC-om. Uglavnom se radilo o temama čija je svrha jačanje Orbanove političke pozicije.
Primjerice, članak koji prikazuje razlike u dolasku sirijskih i ukrajinskih izbjeglica na mađarsku granicu. Htjeli su retroaktivno obraniti Orbánovu kontroverznu odluku da u velikom valu 2015. ne prima izbjeglice s Bliskog istoka.
“Trojica kolega koji iz mog programa bili su pozvani na predavanja o mađarskoj povijesti i politici, a predavači su često bili članovi Fidesza. Svrha predavanja bila je postaviti aktualna politička mađarska događanja u povijesni kontekst, ali sve u duhu Fideszove ideologije. Kao Amerikanac, porijeklom iz Mađarske, dobro sam upućen u mađarsku povijest pa sam prepoznao što rade. Mnogi nisu”, tvrdi američki student i dodaje:
“Jedan od američkih znanstvenika u mom programu, koji nikad prije nije bio u Mađarskoj, objavio je članke koji su se uvelike oslanjali na informacije s naših predavanja. Sjećam se predavača koji je protestirao protiv sankcija ruskoj nafti. Ubrzo nakon toga, jedan moj kolega objavio je članak u kojem tvrdi da je Mađarska učinila pravu stvar nastavivši kupovati rusku naftu. Meni je to izgledalo kao da pozivam Amerikance da objave članke u medijima na engleskom jeziku koji podržavaju Orbánove političke ciljeve.”
Inače Mathias Corvinus ili Matija/Matijaš Korvin, bio je hrvatsko-ugarski kralj (1458. – 1490.) i protukralj Češke (1469. – 1490.). Osvojio je dio habsburških nasljednih zemalja, kojima je vladao iz Beča s naslovom austrijskog vojvode (1485. – 1490.). Bio je jedan od najznačajnijih ugarskih i hrvatskih vladara te posljednji koji je uspješno oslabio moć velikaša i ojačao središnju kraljevsku vlast.
Iako su mu pozornost odvlačili vlastiti interesi na Zapadu i sukobi s njemačkim carem Fridrikom III. i češkim kraljem Vladislavom, zaslužan je za usporavanje osmanlijskog napredovanja na zapad, što je postigao osnivanjem obrambenih teritorijalnih jedinica na istoku kraljevstva.
Bio je pokrovitelj umjetnosti i kulture i njegov dvor je bio središte okupljanja i djelovanja najistaknutijih književnih i likovnih stvaratelja humanističkog perioda. Umro je bez legitimnog nasljednika, a u narodnoj predaju je ostao upamćen kao pravedan vladar.