U proljeće prošle godine ukrajinskoj vojsci dramatično je nedostajalo goriva i municije sovjetskog kalibra potrebne za borbu protiv ruskih invazijskih snaga. Spas je došao s neočekivane strane iz Bugarske. Zahvaljujući podijeljenoj unutarnjoj politici – i proruskim sklonostima većeg dijela elite – Sofija se tokom invazije trudila naglasiti da ne naoružava Ukrajinu, piše Politico.
To je, međutim, bila dimna zavjesa, pokazalo je istraživanje njemačkog dnevnika Die Welt, sestrinske publikacije Politica u grupi Axel Springer. Zahvaljujući ekskluzivnim intervjuima s ukrajinskim ministrom vanjskih poslova Dmitrom Kulebom, bivšim bugarskim premijerom Kirilom Petkovim i njegovim ministrom finansija Asenom Vasilevim, Die Welt je sastavio sliku o tome kako je Bugarska ušla u cijelu priču i koristila posrednike da Kijev opskrbi vitalnim zalihama oružja, municije i dizela u kritičnom trenutku borbe prošle godine.
Dok je Petkov, koji je bio bugarski premijer u vrijeme izbijanja rata, pokušavao povući zemlju na zapadniju, pro-NATO putanju, morao se uhvatiti ukoštac s intenzivnim otporom prokremaljskih političara, uključujući i svoje koalicijske partnere Socijaliste, koji su nasljednici nekadašnje Komunističke partije.
Čak je morao otpustiti vlastitog ministra odbrane zbog papagajskog ponavljanja ruskih spinova o ratu. Barem u javnosti, Petkov je nastojao umanjiti svaku ideju da će Bugarska – uprkos značajnim zalihama oružja iz sovjetske ere – naoružati Ukrajinu. S obzirom na te osjetljivosti, zvanični stav Bugarske prema ratu stavio ju je u isti koš kao i Mađarsku Viktora Orbána – previše politički podložnu Moskvi.
Ali Petkov i Vasilev, sada opozicioni političari koji traže put natrag na vlast na nadolazećim izborima, prekinuli su šutnju o pravim razmjerima uloge Bugarske prošlog proljeća.
“Crvena linija”
Dok je Socijalistička partija u Sofiji bugarske isporuke oružja ukrajinskim snagama nazivala “crvenom linijom”, Petkovljevi funkcioneri izbjegavali su transakcije između vlada i koristili posredničke kompanije u Bugarskoj i inostranstvu kako bi otvorili opskrbne rute zračnim i kopnenim putem kroz Rumuniju, Mađarsku i Poljsku.
“Procjenjujemo da je otprilike trećina municije potrebne ukrajinskoj vojsci u ranoj fazi rata dolazila iz Bugarske”, rekao je Petkov za Die Welt. Podjednako osjetljivo, dizel koji je Bugarska isporučivala Ukrajini prerađen je od ruske sirove nafte u crnomorskoj rafineriji, koja je u to vrijeme pripadala ruskoj kompaniji Lukoil. “Bugarska je postala jedan od najvećih izvoznika dizela u Ukrajinu i povremeno je pokrivala 40 posto ukrajinskih potreba”, rekao je bivši ministar financija Vasilev za Die Welt.
Vlada u Kijevu potvrdila je ovu verziju događaja. Kuleba je za Die Welt rekao da je njegovoj zemlji prijetila opasnost da ostane bez municije u aprilu prošle godine. “Znali smo da bugarska skladišta imaju velike količine potrebne municije pa me predsjednik Zelenski poslao da nabavim potreban materijal”, rekao je Kuleba.
U to vrijeme, objasnio je Kuleba, radilo se o “životu i smrti”, jer bi inače Rusi zauzeli još sela i gradova, “ubili, mučili i silovali” još više Ukrajinaca. Suočen sa zahtjevima Kijeva, Petkov je odgovorio da njegova domaća situacija “nije jednostavna”, ali da će učiniti “sve što je u njegovoj moći”.
“Kiril Petkov je pokazao integritet i uvijek ću mu biti zahvalan što je iskoristio sve svoje političke sposobnosti da pronađe rješenje”, nastavio je Kuleba. Priča je, rekao je Kuleba, jednostavna – dok su neki članovi bugarske koalicije stali na stranu Rusije, Petkov je odlučio “biti na pravoj strani povijesti i pomoći nam da se odbranimo od mnogo jačeg neprijatelja”.
Privatna vojna industrija proizvodila je punom parom
Petkov sada kaže da je njegova vlada ovlastila posrednike za izvoz, ne izravno u Ukrajinu, već posredničkim kompanijama u inostranstvu.
“Naša privatna vojna industrija proizvodila je punom parom”, rekao je Petkov. Snimci iz aprila prikazuju teretne avione “natovarene do vrha” oružjem kako lete između Bugarske i Poljske. Poljska zračna luka Rzeszów, 70 kilometara od ukrajinske granice, koju pažljivo čuva NATO, bila je glavna tačka za otpremu. “Pobrinuli smo se da kopneni put preko Rumunije i Mađarske također bude otvoren za kamione”, rekao je Petkov.
Kuleba je potvrdio te isporuke. Naglasio je da se ne radi o tome da bugarska vlada direktno pruža vojnu pomoć Ukrajini, “već da su ukrajinske kompanije i kompanije iz zemalja NATO-a dobile priliku nabaviti ono što je potrebno od bugarskih dobavljača”.
Prema informacijama dostavljenim Die Weltu, SAD i Velika Britanija platile su ove isporuke.
Činilo se da je cijela operacija razotkrivena u junu kada je lider državne vojne izvozne kompanije Kintex, Aleksandar Mihailov, morao dati ostavku nakon političkog spora, pa je izašao u javnost s brojkama – vjerojatno s ciljem destabilizacije vlade. Mihailov je govorio o izvozu vrijednom dvije milijarde eura od početka rata. Spomenuo je i isporuke municije za višecijevni raketni bacač Grad BM-21.
Ali onda je sve opet utihnulo. Međunarodni mediji ostali su pozorno usredotočeni na isporuku zapadnog oružja, uključujući američke lansere projektila HIMARS. Socijalistička stranka u bugarskoj vladi stalno je prijetila da će raskinuti koaliciju ako Kijevu bude upućena ikakva izravna podrška, ali nije mogla, jer takva podrška službeno nije postojala.
Slanje dizela Ukrajini
U sljedećem koraku, Bugarska je poslala dizel Ukrajini.
Vasilev se prisjeća sastanka Svjetske banke u Washingtonu u proljeće. Tamo mu je, kako je rekao, jedan ukrajinski funkcioner saopćio da kijevskim trupama ponestaje goriva. Bugarska ima rafineriju u blizini Burgasa na Crnom moru, kojom upravlja podružnica ruskog Lukoila, a opskrbljuje se tankerima iz Rusije.
Vasilev je rekao kako je podtakao Lukoil u Bugarskoj da izvozi višak nafte u Ukrajinu. Reakcija je bila pozitivna, a tamošnji zaposlenici također su osudili Putinov rat. Sama Bugarska treba otprilike polovinu goriva koje proizvodi rafinerija, a ostatak je, kaže, otpremljen u Ukrajinu. I ovoga puta opskrba lokalnih kompanija odvijala se preko stranih posredničkih kompanija. Kijev je Diel Weltu potvrdio da su ukrajinske tvrtke dobile bugarski dizel u ovoj iznimno važnoj fazi rata.
“Kamioni i cisterne redovno su išli u Ukrajinu preko Rumunije, a u nekim slučajevima gorivo je utovareno i na teretne vozove”, rekao je Vasilev. Otvaranjem tajnih opskrbnih linija za Ukrajinu Petkov je preuzimao veliki rizik. Ankete u Bugarskoj pokazale su da je 70 posto građana zabrinuto zbog uvlačenja u rat i stoga se protivi prevelikoj podršci Ukrajini. Predsjednik Rumen Radev, kandidat Socijalističke stranke, podstakao je ovo raspoloženje, tvrdeći da bi Bugarska postala zaraćena strana ako bi se isporučivalo oružje.
Kraj igre skrivača
Tek nedavno je došao kraj ovoj igri skrivača. Rafinerija Lukoil u Burgasu od početka godine u potpunosti je pod kontrolom Bugarske, bez poveznice sa sjedištem u Rusiji, a naftu sada traži iz drugih zemalja. Vlada u Sofiji zvanično je u novembru zatražila od Komisije EU dozvolu za izvoz dizela rafiniranog iz ruske nafte na odredišta uključujući Ukrajinu.
Pažnji Kremlja nije promaklo da je Bugarska pod vodstvom Petkova i Vasileva ulagala goleme napore kako bi pomogla Ukrajini. Počevši od maja, Moskva je bombardirala njegovu zemlju sajber napadima, rekao je Petkov. To je pogodilo elektroopskrbu i pošte, a povremeno se nisu mogle isplatiti penzije državnim službenicima.
Moskva je također pokušala podmititi zastupnike i infiltrirati se u vlast. Između marta i juna Bugarska je protjerala oko 70 djelatnika ruske ambasade u Sofiji zbog špijuniranja. Moskva je prije rata znala da je Bugarska zemlja EU koja najviše ovisi o ruskom plinu i odlučila je to iskoristiti.
Već 27. aprila Gazprom je odabrao Bugarsku kao prvu zemlju EU kojoj će prekinuti izvoz plina. Međutim, Sofija nije popuštala. Unutar 24 sata premijer Petkov predstavio je rješenje koje bi omogućilo da gotovo sedam miliona stanovnika Bugarske preživi bez plina iz Rusije. Organizovao je dva tankera ukapljenog prirodnog plina iz Sjedinjenih Američkih Država po istoj cijeni po kubnom metru koju je naplaćivao Gazprom.
Petkov sada objašnjava zašto je SAD bio spreman pristati na to: “Jasno sam rekao u razgovorima da su tankeri politički signal cijeloj Evropi kako uvijek postoje načini otklanjanja ovisnosti o Rusiji.” Također je dovršio povezivanje plinovoda s Grčkom kako bi katalizirao alternative ruskim opskrbnim linijama.
Rušenje vlade
Petkovljeva vlada je srušena parlamentarnim izglasavanjem nepovjerenja tokom ljeta. Ulogu u tome imale su i proruske snage. Do jeseni su Petkov i Vasilev bili samo privremeno na dužnosti. Od tada je zemlja uhvaćena u političkoj slijepoj ulici, ali se stav prema Ukrajini donekle promijenio.
U decembru je parlament odlučio zvanično dopustiti isporuke oružja Ukrajini. “Duboko smo zahvalni Bugarskoj na tome”, rekao je Kuleba. Međutim, istakao je kako već vidi pokušaje da se ta odluka torpedira: “Nevjerojatno je koliko uporno te snage pokušavaju Bugarsku odvući na stranu agresora i koljača.”
Petkov i Vasilev već su ispisali historiju svojom tajnom pomoći bez presedana. Sa svojom strankom Nastavljamo promjene žele se ponovno kandidovati na sljedećim izborima i nastaviti borbu za Bugarsku, koja se muči s korupcijom starog poretka i traži zapadniji kurs.
Petkov inzistira na tome da je jedna stvar nepovratna: “Pokazali smo da je svijet moguć bez ovisnosti i straha od Rusije.”