Tanja je nakon 35 godina progovorila o paklu koji je preživjela, njena ispovijest LEDI KRV U ŽILAMA

Kako je ranije ispričala, godinama je trpjela različite oblike zlostavljanja – od fizičkog i psihičkog, do ekonomskog nasilja, dok je istovremeno pokušavala da održi porodicu i obezbijedi normalan život.

Tanja je govorila o početku veze, prvim znacima kontrole, fizičkim napadima, finansijskim problemima, ali i iskustvima sa institucijama od kojih je, kako tvrdi, očekivala zaštitu.

– Mi smo 35 godina bili zajedno, pet godina smo se zabavljali, a 30 godina smo bili u braku. U početku nije bilo nekih ozbiljnih znakova nasilja. Odrasla sam u patrijarhalnoj porodici gdje je otac bio glava porodice, ali nije bio nasilan. To je možda razlog zašto nisam prepoznala crvene zastavice na početku. Postojala su neka nepisana pravila, muškarac vodi glavnu riječ, žena brine o porodici. Nisam izlazila previše, jer su roditelji to ograničavali. On je u vezi imao mnogo više slobode nego ja. Prvi znakovi emotivnog zanemarivanja i kontrole pojavili su se odmah nakon vjenčanja, ali tada ih nisam prepoznavala kao nasilje – ispričala je Tanja.

Nakon vjenčanja, kako kaže, uslijedio je period u kojem se sve više osjećala usamljeno i zapostavljeno. Živjeli su kod njegovih roditelja, dok je on često bio van kuće i nije imao stalno zaposlenje.

– Kada smo se vjenčali, živjeli smo kod njegovih roditelja. Ja sam veći dio vremena provodila s njegovom majkom i djetetom, dok je on često bio odsutan. Nije imao stalni posao, već je radio povremene poslove na crno i mnogo vremena provodio van kuće. To je bila prva pukotina u našoj zajednici, osjećaj da sam sama, iako smo tek počeli zajednički život – rekla je ona.

“Udario me je šamarom iz sve snage”

Prvi ozbiljan fizički napad, prema njenim riječima, dogodio se 1999. godine, tokom NATO bombardovanja. Tada su živjeli u nedovršenoj kući, a Tanja je ostala sama sa djetetom. Jedan događaj promijenio je njen pogled na supruga, ali je, kako kaže, ipak odlučila da ostane zbog djeteta.

– Jedne noći bio je cijeli dan van kuće. Kada sam ga nazvala da pitam kada će doći, rekao je: “E, sad namjerno neću doći”. Bila sam sama s djetetom u nedovršenoj kući i zaključala sam vrata, misleći da neće doći. Međutim, ušao je preko terase. Bila sam prestravljena, jer nisam znala da je to on. Kada sam ustala, udario me je šamarom svom snagom. Krenula sam da se pakujem da odem, ali nije mi dozvolio da povedem dijete. Ostala sam zbog nje. To je bila prva velika greška. Shvatio je tada da može da me kontroliše na taj način – ispričala je Tanja u tadašnjem gostovanju.

Kako je navela, narednih godina nasilje nije bilo ograničeno samo na fizičke napade. Tanja je, prema sopstvenim riječima, bila osoba koja je praktično sama finansirala porodicu, dok je suprug pravio dugove i trošio novac na kocku.

– Radila sam u državnoj firmi i podizala kredite da završimo kuću, dok je on pravio dugove koje sam ja morala da vraćam. Moj novac je bio naš, njegov novac je bio samo njegov. Djeci je zamjerao na troškovima, dok sam ja često išla iz kredita u kredit da bih nas prehranila i obezbijedila osnovne stvari – rekla je ona.

Osim ekonomskog pritiska, Tanja je opisala i godine emotivne hladnoće i psihološkog pritiska, navodeći da u porodici nije bilo normalne komunikacije.

– Nikada nije pokazivao emocije ni prema meni ni prema djeci. Kada bih pokušala da razgovaram o našim problemima, sve bi se završavalo njegovim monolozima i mojim osjećajem krivice – navela je Tanja.

“Shvatila sam ko su preko TV-a”

Posebno uznemirujući dio njene ispovijesti odnosi se na ljude koji su se, kako tvrdi, pojavljivali u blizini njihovog doma.

Tanja je ispričala da u početku nije znala ko su ti ljudi, a da je tek kasnije, gledajući televizijske priloge o hapšenju pripadnika “zemunskog klana”, shvatila da je neke od njih ranije viđala.

– Kada su se neki sumnjivi ljudi pojavljivali ispred naše kuće, nisam znala ko su. Tek kasnije, kada sam ih vidjela na televiziji tokom vijesti o hapšenju Zemunskog klana, shvatila sam ko su bili. Strah koji sam tada osjećala bio je neopisiv. Plašila sam se za dijete, za sebe, za porodicu. Nisam smjela da uradim ništa, jer nisam znala šta bi mogli da urade – rekla je ona.

Prelomni trenutak – suprugova četvorogodišnja paralelna veza

Prelomni trenutak za Tanju, kako je ispričala, bila je suprugova četvorogodišnja paralelna veza. Međutim, naglasila je da ta veza nije bila jedini razlog zbog kojeg je odlučila da prekine brak, već samo posljednji događaj nakon tri decenije nasilja i problema.

– To je bila kap koja je prelila čašu. Ona je bila samo povod da stavim tačku na sve što sam do tada trpjela – rekla je Tanja.

Suprug je početkom 2023. godine napustio porodičnu kuću, ali, prema njenim tvrdnjama, problemi nisu prestali.

Kako je navela, nastavio je da dolazi pijan i agresivan, zbog čega je čak promijenila brave na kući. Jedan od najtežih događaja dogodio se kada ju je, kako tvrdi, fizički napao na njenom radnom mjestu. Tada je, prema sopstvenim riječima, odlučila da pomoć potraži od nadležnih službi.

Prijavila sam ga policiji 2019. godine, udario me pesnicom u glavu

Tanja je ispričala i da je nasilje ranije prijavljivala policiji, ali da nije bila zadovoljna reakcijom institucija.

– Prijavila sam ga policiji 2019. godine, nakon što me je udario pesnicom u glavu. Imala sam modricu i čvorugu. Međutim, on je samo dobio zabranu prilaska od 48 sati. Kasnije je socijalna radnica zaključila da “nema elemenata porodičnog nasilja”, uprkos medicinskoj dokumentaciji koja je potvrđivala moje povrede. Kada sam je pitala zašto, rekla je da “ne može samo na osnovu mog iskaza da zaključi da je on nasilnik” – prisjetila se tada Tanja.

“Godinama živim bez struje jer je on isključio brojilo”

Prema njenim riječima, problemi su se nastavili i kroz druge vidove pritiska. Navela je da joj je suprug isključio struju, da je bilo problema oko prilaza kući i da je godinama pokušavala da dobije adekvatnu zaštitu.

– Godinama živim bez struje, jer je on isključio brojilo. Sud nije reagovao, niti je policija preduzimala mjere da me zaštiti. Umjesto da dobijem pomoć, osjećam se kao da me sistem dodatno kažnjava – istakla je ona tada.

Ipak, uprkos svemu što je prošla, Tanja kaže da danas ne želi da svoj život posmatra samo kroz ulogu žrtve. Njena poruka ženama koje prolaze kroz slične situacije jeste da ne ćute i da pokušaju da potraže pomoć.

– Ne želim da budem žrtva. Ne želim da budem statistički podatak. Prošla sam kroz pakao, ali borim se za pravdu. Moj slučaj je pokazatelj koliko je važno da sistem zaštiti žene koje se suočavaju s nasiljem. Ako ne reagujemo na vrijeme, možemo izgubiti živote. Ja sam odlučila da se borim, ne samo za sebe, već i za sve žene koje prolaze kroz slične situacije – zaključila je Tanja, piše Kurir.