Sada, kada su odrasli ljudi, znaju kako da se nose sa tim, a kao dječaci koji su željeli da jure svoje snove i bili su u beznađu.
Marko godinama već živ i Španiji, gde je pobegao od svega i pronašao svoj mir. Utisak je da i dalje žali za normalnim životom, kakav niko u porodici nije mogao da ima zbog Novakovih uspeha i slave.
“Mogli smo da imamo normalan život, pristojan život, da kupimo stan ili nešto slično, ali moj otac je odlučio da apsolutno sve daje za Novakovu karijeru. Bilo je veoma teško za mene kao mlađeg brata, kao i Đoleta, drugog mlađeg brata“, rekao je srednji Đoković u dokumentarcu “Zimski vuk” koji je specifičan upravo zbog svedočenja Novakovih najbližih.
On je govorio o najtežim vremenima koja su očvrsnula njegovog brata i vrlo dobro pamti bombardovanje 1999. godine.
“Na početku je to bila horor priča. Ne možete kao malo dijete da zamislite da tako nešto može da se dogodi. Tokom večeri samo bismo se skrivali u svom domu u kojem smo živjeli. Svi bismo bili zajedno, u jednom uglu i molili se da se ništa ne dogodi.”
Srđan Đoković svestan jedne greške
“Uradiću sve da se Marko vrati u Srbiju, to mi je rak-rana što živi u Španiji”, izgovorio je Srđan Đoković jednom prilikom u intervjuu za Radio-televiziju Srbije.
Ipak, Marko je u Marbelji našao svoj mir i porodica mu često dolazi u posetu. Srđan Đoković je priznao da nije mogao da se posveti isto trojici sinovima i zbog toga žali.
“Teško je pronaći pravu mjeru kad je tvoje dijete u pitanju”, rekao je Srđan Đoković: “Govorim pejorativno, vrlo je teško biti objektivan. ali neobjektivnost u stvari strašno puno košta, i to dijete, i te roditelje, i odnose u porodici. Mislim da treba biti strašno realan kad je talenat vašeg djeteta u pitanju”.
“Ja sam imao velikog talenta u porodici, Novaka, imao sam još većeg talenta od Novaka – Đoleta. Nego se dogodilo da ja više nisam imao dovoljno energije za Đoleta, i za Marka, koji je bio fantastičan radnik i fantastičan teniser. Ali, ja ipak više nisam imao dovoljno mentalne, fizičke i svake druge snage da im dam djelić one snage koje sam podario mom najstarijem sinu. On mi je to isisao kao pijavica, sve što sam imao u sebi ja sam njemu dao, jer sam živio njegov život 15 godina”, pričao je otac najboljeg tenisera u istoriji.
Srđan je patrijahalno vaspitanje prenio na svoje sinove i naučio ih je da je porodica svetinja.
“Dok sam ja živ, biću otac u porodici gdje su moji sinovi, moja žena i ja, i sa njihovim porodicama. Neka oni imaju svoje porodice, ali otac je otac, majka je majka, i to mora da se poštuje i cijeni, mora. Po takvim principima sam ja odrastao u svojoj porodici i to sam uspio da prenesem i na svoju djecu. Oni cijene i poštuju sve što vam govorim, i ni na jedan način nisu ugrozili svog oca i svoju majku”.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.