Tek, ono što je očigledno jeste da je stub na koji je postavljena ova saobraćajna oznaka postavljen neposredno uz trotoar, dok se sama oznaka nalazi na visini koja predstavlja ozbiljnu prepreku za pješake.
Građani koji se kreću trotoarom ovom dionicom moraju dobro paziti da glavom ne udare u saobraćajnu oznaku koja je, čini se, postavljena više vodeći računa o njenoj vidljivosti za vozače nego o bezbjednosti onih koji se kreću pješke.
Problem je tim veći što je trotoar prostor namijenjen upravo pješacima, pa bi svaki objekat koji se na njega postavlja morao biti smješten i postavljen tako da ne ometa njihovo normalno i bezbjedno kretanje. U ovom slučaju, međutim, stub je postavljen toliko blizu prolazne površine da saobraćajna oznaka praktično zadire u prostor kojim građani prolaze.
Često građani koji ovu oznaku „ovjere“ glavom istu okreću oko stuba da ne smeta prolaznicima, te tako ona gubi svrhu zbog koje je postavljena, kaže Asif Šehić, jedan od prolaznika kojeg smo zatekli na licu mjesta.
Prema njegovim riječima, ovakva situacija može se vrlo jednostavno riješiti.
-Ako već nisu imali stub adekvatne dužine na kojem su ovu oznaku mogli podići malo više, tako da ne utiče na komoditet i bezbjednost građana, mogli su sam stub odmaknuti od trotoara, dodaje Šehić. Na taj način ne bi, bez potrebe, nervirao i ugrožavao prolaznike.
Upravo u tome i jeste suština problema.
Nije sporna potreba za saobraćajnom oznakom, niti njena funkcija u regulisanju i bezbjednosti saobraćaja. Sporno je način na koji je postavljena. Saobraćajna signalizacija treba da doprinosi bezbjednosti svih učesnika u saobraćaju, a ne da jednoj kategoriji – u ovom slučaju vozačima – bude od koristi, dok istovremeno predstavlja prepreku i potencijalnu opasnost za drugu kategoriju, odnosno pješake.
Posebno zabrinjava činjenica da je riječ o mjestu kojim svakodnevno prolaze građani. Dovoljno je da pješak, naročito dijete, starija osoba ili neko ko zbog saobraćaja mora nakratko skrenuti pažnju sa puta ispred sebe, ne primijeti nisko postavljenu oznaku i zadobije povredu. Zar je potrebno da se to dogodi pa da nadležni reaguju?
Još je apsurdnije što građani sami pomjeraju oznaku kako bi oslobodili prolaz. Time se, međutim, dodatno otvara pitanje odgovornosti onih koji su je postavili. Ako građani moraju svakodnevno „ispravljati“ položaj saobraćajne oznake kako bi mogli nesmetano koristiti trotoar, onda je jasno da prvobitno rješenje nije bilo adekvatno.
Nije teško pretpostaviti da je prilikom postavljanja stuba neko morao uočiti da se on nalazi neposredno uz trotoar i da oznaka na toj visini predstavlja prepreku. Zbog toga se opravdano postavlja pitanje da li je prilikom postavljanja uopšte vođeno računa o bezbjednosti pješaka ili je posao završen po principu „postavi i zaboravi“.
Odgovorni bi zato trebali izaći na teren, provjeriti stanje i, ukoliko se utvrdi da oznaka zaista ugrožava bezbjednost prolaznika, pomjeriti stub od trotoara ili oznaku postaviti na odgovarajuću visinu. To ne bi trebalo predstavljati veliki problem, ali bi građanima značilo mnogo.
Saobraćajna signalizacija postavlja se zbog bezbjednosti, a ne da bi stvarala nove probleme. Ako jedan saobraćajni znak upozorava vozače na opasnost, a istovremeno predstavlja opasnost za pješake, onda je očigledno da nešto nije urađeno kako treba.
Zato bi, prije nego što neko ponovo „ovjeri“ ovu oznaku glavom, bilo dobro da nadležni „ovjere“ njeno postavljanje i otklone problem. Jer trotoar treba da bude siguran prostor za pješake, a ne poligon sa preprekama koje građani moraju sami zaobilaziti.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.